Den wrote:
> u obzir i ove stvari o kojima ti pišeš, ali i još nešto. Naime, ako
> postmodernizam promatramo kao raspadajući leš, ne smijemo zaboraviti da se
> samo leševi pojedinih ljudi raspadaju i nestaju kao da ih nije ni bilo.

Ja to gledam kao proces u kojem je prvo postojalo veliko stablo
humanizma i prosvjetiteljstva, koje je dugo vremena raslo da bi se u
nekom trenutku srušilo pod vlastitom težinom, zato što su mu korjeni
bili preslabi i preplitki da bi nosili tako tešku konstrukciju.
Padajući, napravilo je veliku buku i srušilo puno manjeg drveća, a u
procesu raspadanja su se u njegovom trulom deblu nakotila razna bića, od
gljiva i mahovine do zmija, stonoga i štakora. Pozitivni dio cijele
stvari je što se njegovim padom otvorila čistina na kojoj će moći
izrasti neko drugo stablo.

> Leševi kulturnih sistema i trendova ne nestaju bez traga, nego se
> transformiraju. Tako mora biti i s postmodernizmom. Možda bi bilo zanimljivo
> odrediti kuda zapravo vodi taj postmodernistički trend razvoja. 

Nema tu više razvoja, samo interregnum, razdoblje u kojem je jedna ideja
umrla ali za njom neprežaljenom mnogi nariču neutješni, kukajući kako je
sve besmisleno sad kad nje više nema. :)

> stoji, sve se razvija, i raste prema ekstremima. Po svim znakovima sudeći,
> pojava postmodernizma označila je službeni početak prijelaza u razdoblje
> koje je u raznim duhovnim sistemima predviđeno na slične načine, a ukratko
> bi se moglo formulirati kao podvajanje čovječanstva na dvije nove rase; rasu
> dobrih i rasu zlih.

Ja bih bio skloniji tezi da imamo priliku gledati kuknjavu
intelektualnih parazita kojima je umro domaćin na kojega su se tako
navikli da sami ne znaju postojati bez njega, a u svojoj specijalizaciji
su predaleko odmakli da bi se mogli adaptirati na nešto drugo pa sad
gladuju i zloćudno reže pokušavajući ugristi neki drugi organizam, ali
čak i kad uspiju nekoga ugristi ta hrana im nije po volji pa ostaju
gladni. Dakle oni se nisu u stanju nasititi nikakvim drugim smislom do
onog materijalističkog, njihov materijalizam je padom moderne reduciran
na besmisao a ništa osim materijalizma im ne prija kao hrana, pa koliko
god napadali druge sustave kao apsurdne i smiješne, ništa od toga im ne
donosi zadovoljstvo i oni su u osnovi neizlječivo duhovno bolesni. Čak i
da sve druge zatru, njihova unutarnja praznina se ne da ispuniti.

-- 
http://www.danijel.org/