Thorien Kell wrote:
> | nesvjesno. Oni rade sve gora sranja i uvijek sebe opravdavaju, uvijek
> | imaju cijelu priču koju si vrte negdje u glavi, kojom će se opravdati
> | pred Bogom. Ta priča, ta hrpa govana koju si grešnici vrte u glavi i
> | misle da će prodati foru Bogu i time se opravdati, to je razlika između
> | grešnika i pravednika. Grešnik svoje grijehe vrši tako da uvijek ima
> | spremno opravdanje za sebe, tumačenje po kojem je postupio dobro i
> | ispravno, odnosno po kojem je onaj protiv kojeg je činio zlo zapravo to
> | zaslužio, jer je ovakav i onakav.
> 
> 
> U opravdanom strahu da nećeš skužiti što napisah i da ću biti izvrgnut
> nerazumijevanju i porugi ipak pišem;
> 
> Bogu se nije potrebno opravdavati. On ima razumjevanja za sve naše
> grijehe jer nas je napravio točno takvim kakvi jesmo.

Odakle ti vadiš ta sranja, iz sotonističke biblije? Bog nije ni budala,
niti stroj za opraštanje grijega. Bog je krajnje savršenstvo i krajnji
doseg, i nije te on stvarao, nego si ti sam sebe stvarao ovakvim ili
onakvim izborima, pa ako su tvoji izbori išli u smjeru suprotnom od
Boga, onda ti to Bog može oprostiti onoliko koliko ti može oprostiti
boju kose. Te ideje koje imate vi mrakovi, da ćete milijun godina raditi
sranja a onda će blesavi blago retardirani nasmiješeni starac reći "ma
sve je u redu, to je sve bila samo zeka peka" i pustiti vas u raj, to
samo pokazuje da ste budale.

Druga glupa ideja koja se tu provlači je da će ti Bog oprostiti ono radi
čega se ne kaješ, u smislu da ćeš cijeli život raditi totalna sranja i
misliti da je to bilo super stvar, a onda će Bog reći "ma nema veze, sve
je i onako isti kurac, svejedno je jesi li Isusa služio cijeli život ili
si ga pljuvao i tukao kad su ga vodili razapeti, ja vas sve volim".

Izbori određuju čovjeka. Oni su temeljna gradivna tvar duše, izbori su
mehanizam pomoću kojeg iz potencijala i raspoloživih mogućnosti kreiraš
svoju stvarnost. Kad se pred tebe stavi zlotvora, ti moraš odlučiti što
gledaš - zlotvora, normalnog čovjeka ili sveca. Ti ne kreiraš osobu koju
gledaš, ti sebe kreiraš time što si odlučio o onome što gledaš. Isto
tako kad pred tebe u materijalnom svijetu dođe utjelovljeni Bog, ti
moraš odlučiti gledaš li luđaka, običnog čovjeka ili utjelovljenog Boga.
Svoje odluke ćeš donijeti na temelju svoje kvalitete svijesti, dakle na
temelju svojih kvaliteta i sposobnosti ćeš se odrediti prema onome što
gledaš, i ta odluka i određenje će te dodatno odrediti.

Nema ti što Bog opraštati ili ne. U relativnom svijetu naprosto postoje
različita mjesta na koja idu različite vrste duša, ovisno o njihovim
kvalitetama. Ako si govno, imaš septičku jamu po imenu pakao gdje su
govna poput tebe. Ako si svetac, imaš raj u kojem su drugi sveci poput
tebe. Ukratko, izbori grade i determiniraju tvoju narav, a tvoja narav
determinira tvoju sudbinu. A Bog, Bog je krajnji cilj, Bog je jedan od
ponuđenih izbora. Ako si Bogu u njegovim različitim pojavnostima u
fizičkom svijetu posvetio život i predano mu služio, po svoj prilici će
se to nastaviti i nakon smrti. Ali ako si cijeli život srao po svemu što
te je podsjećalo na Boga - rugao se svecima, rugao se crkvi, rugao se
avatarima i suosjećao s trasherima, nakon smrti će te baciti u rupu za
govna i nitko te neće ništa pitati, naprosto će te baciti u smeće. Kakav
oprost, kakve pičke materine. Za vas je mašina za mljevenje mesa a onda
u kontejner za smeće.

-- 
http://www.danijel.org/