Tomislav Portada wrote:
>> Zli ljudi, pak, odmah zaborave Boga, osjete
>> olakšanje zato što više nad njima ne postoji ono što im uzrokuje grižnju
>> savjesti kad griješe, i počnu raditi zla i grešna djela, koja su im u
>> naravi, i koja iskrsnu kad nestane dobre sile koja ih je potiskivala u
>> nesvjesno. Oni rade sve gora sranja i uvijek sebe opravdavaju, uvijek
>> imaju cijelu priču koju si vrte negdje u glavi, kojom će se opravdati
>> pred Bogom. Ta priča, ta hrpa govana koju si grešnici vrte u glavi i
>> misle da će prodati foru Bogu i time se opravdati, to je razlika između
>> grešnika i pravednika. Grešnik svoje grijehe vrši tako da uvijek ima
> 
> Samo bih primijetio da postoje i slučajevi koji se baš ne uklapaju u takvu
> jednostavnu, crno-bijelu podjelu, primjerice:
> 
> Miroslav Zubcic wrote:
> 
>> Ne igram ti ja na tu kartu kako sam nekakav javni monstrum koji je
>> zapravo na kraju ipak "toplo ljudsko biće koje isto voli i cijeni male
>> životne radosti i ljude oko sebe bez obzira na krutu i prijeteću
>> vanjštinu". Ja jesam demon i to mi je konstanta. Pristojan sam sa
>> drugima i poštujem ih onoliko koliko sebe u tome verziram i prisilim i
>> tamo gdje ocjenim da to ima smisla.
> 
> http://groups.google.hr/group/hr.soc.religija/msg/36a51fa186fb5615?hl=hr

Zubčić je pozer, on svakih par mjeseci izađe nekom takvom forom. Malo je
ateist, malo sotonist, malo marksist a malo karfiol. S njim je problem
to što zapravo nikad ne izgovara svoju istinu, nego kreira pet milijuna
intelektualnih finti, kontra-finti i poza, i na takav način i iz te
pozicije gleda druge. Dakle, da, ja sam tu opisivao ekstreme, ali Zubčić
koji je obuzet kreiranjem slika o sebi sasvim dobro paše u opis ovih
koji se cijelo vrijeme opravdavaju i smišljaju priču.

-- 
http://www.danijel.org/