Den wrote:
> Nisam se do sada sreo s ovakvom koncepcijom, niti sam razmišljao na izloženi
> način,

To ti je zapravo klasična Yoga i Vedanta.
http://en.wikipedia.org/wiki/Satchitananda

> Npr, ako se ne varam, u drugom dijelu transponiraš trolist
> bitak-svijest-blaženstva (što su blaženstva?) 

Blaženstvo, ananda. Problem s tim konceptima je što nemaju dobar
prijevod i bolje ih je koristiti u izvorniku jer ako ti pokušam
približiti pojam "ananda" tako da ga usporedim s ljubavlju, automatski
postajem neprecizan. Ananda je, zapravo, Božje blaženstvo, stanje koje
je neodvojivo od Božje stvarnosti i Božje svijesti. Zato se kaže
sat-ćit-ananda, to je jedno stanje, ne njih tri. U relativnom svijetu te
kvalitete mogu prosijavati u različitim stupnjevima, ali u Bogu je to
jedna kvaliteta, pa je tako blaženstvo zapravo bitak a bitak je
inteligencija, a inteligencija je blaženstvo itd. Metaforički rečeno, to
ti je kao kad kršćani kažu da je Bog svjetlost. Svjetlosti nije potrebna
druga svjetlost da bi je osvijetlila, nego svugdje gdje je svjetlost
znaš da je tu u nekoj mjeri Bog - tamo gdje je svijest, čistoća,
stvarnost, istina, plemenitost, mudrost, tamo znaš da je nešto od Božje
svjetlosti prošlo kroz oblake. Sveci su svjesni toga, pa recimo vele "ne
činim ja, nego Krist u meni", to je ono što se misli kad se veli da Bog
čini sve što je dobro, a od svijeta i osjetila dolazi sve što je loše.
Misli se na taj aspekt sat-ćit-ananda, Božju svjetlost koja je krajnje
dobro, i po čemu je sve ostalo dobro. Dakle kad se veli da je svo dobro
od Boga, to se misli doslovno, da je "dobro" tvar, duhovna supstancija
koja poput svjetla prosijava kroz mrak svijeta, pa kad je negdje nastalo
dobro znaš sa sigurnošću da je to bila Božja svjetlost, makar u
tragovima. Postoji nekoliko stupnjeva prosvjetljenja, pa tako sveci
počinju tako što konstatiraju da u njima postoji više sila, dakle Božja
svjetlost i njihova osobna tama, pa biju bitku kako bi makli "svoj ego"
na stranu i pustili Boga da djeluje. U zreloj fazi, kad je
transformacija osobnosti okončana, nema više moje-njegovo, nego je
svetac sve svoje predao Bogu i sad je Božje, i nema više dihotomije
"Božje-moje", nego postoji samo Božje, i tu Bog za sebe govori "ja", pa
nije da svetac veli "ja sam Bog", nego Bog veli "ja sam Bog", zato što
je svetac konačno prepoznao da ono mračno nije bio on, nego da je
njegovo istinsko Jastvo upravo ta Božja svjetlost, ono što osvjetljava
sve svjetove i sve duše u dobru. Ja sam Otac, i Otac je u meni. Tako
Vedanta vidi "dobro", kao temeljni pozitivni princip, a ne kao jednu od
dualnosti i privida relativnog svijeta. Vedanta vidi zlo kao hrpu
iluzija relativnog svijeta koje stvaraju prividne dualizme po kojima su
zlo i dobro međusobno uvjetovani i definirani. Ono što se opaža kao
dobro, to je zapravo trunčica više stvarnosti koja prosijava kroz tmurne
oblake duhovne tame koji sačinjavaju ovaj svijet.

> u relativno, i dobijaš - što
> točno? Najprije imaš "trolist" ljubav-razum-stvarnost, pa
> ljubav-razum-istina, pa ljubav-svijest-stvarnost...? Je l' to lapsus ili
> namjerno vršiš rotaciju? 

Namjerno koristim malo različite pojmove da bih pojasnio stvar. Što se
tiče linka, ne znam što ima na netu ali cijeli korpus Vedante ti govori
o tome, pogledaj nešto od Vivekanande, recimo.

-- 
http://www.danijel.org/