Den wrote:
> Thorien Kell wrote:
>> "Den"  wrote in message
>> news:gcb4db$sd3$1@news.datemas.de...
>>> Pitanje je bilo "što je dobro?" i "što je zlo?" a ne njihov
>>> međuodnos. Kako možeš objašnjavati odnos između neodređenih
>>> (nedefiniranih) stvari?
>>>
>> Pa vidiš da se može. A definicija ovisi o poziciji. Odnosno ako me
>> pitaš
>> što je dobro/zlo onda te ja moram pitat; za koga? Pozicija je
>> relativna i ovisna
>> o prijašnjem stanju. Dakle sam rezultat nije bitan nego je bitno i
>> prijašnje stanje stvari odnosno smijer promjene. To je onako općenito
>> i teoretski.
> 
> Pa to se podrazumijeva u pitanju. Definicija služi tome da se obavijesti
> sugovornika o čemu se točno govori s te neke svoje pozicije različite od
> tuđe, s koje se vidi nešto različito od onoga što vidi drugi iz njegove
> pozicije. Definicija ne može služiti nikakvoj drugoj spoznajnoj svrsi,
> jedino se može zloupotrebiti kao dogma kojom se jedno od mogućih gledišta i
> određenja proizvoljno proglašava jedinim važećim.

Evo, kad se već iznose definicije, budući da ja često baratam pojmovima
"dobro" i "zlo", da ja napišem svoje definicije. Unaprijed upozoravam da
su jako apstraktne.

Apsolutno dobro je brahman, Apsolut, koji je sat-ćit-ananda, odnosno
totalitet bitak-svijest-blaženstva. U relativnom svijetu, dobro je ono
što manifestira i transparentno očituje kvalitete brahmana, a zlo je ono
što ih zatire i suprotstavljeno im je.

To sad uvodi jako kompliciranu definiciju dobra, koja je malo
nepraktična za svakodnevnu uporabu, ali jedina ne ulijeće u
kontradikcije kod detaljnije razrade. Naime, ljubav nije dobro sama po
sebi, jer je moguće opaziti kako ljubav prema krivim stvarima, dakle bez
razuma i stvarnosti, proizvodi zlo. Istina također nije dobro sama po
sebi, jer je moguće opaziti kako istina bez razuma i ljubavi proizvodi
zlo. Svijest sama po sebi nije dobro, jer svijest bez stvarnosti
proizvodi zlo, a svijest bez ljubavi također proizvodi zlo.
Ali kombinacija svijesti, stvarnosti i ljubavi je dobro. To je
pojednostavljeni izvod, izvorno bi se reklo da je dobro ono što je
satćitanandamaya, ono što je načinjeno od sat-ćit-ananda.

Na takvu definiciju dobra i zla naslanja se definicija korisnog i
štetnog, dakle korisno je ono što uklanja vezanosti za nezbiljsko,
iluziju i patnju, dakle ono što pomaže biću da spozna sebe kao brahman.
Ono što povećava patnju, iluziju i neznanje, te pojačava perspektivu u
kojoj biće sebe vidi kao ograničeno i bez smisla, to je štetno.

Kad biće prijanja uz zlo i čini štetna djela, kaže se da je to biće u
službi zla i da na svijetu djeluje za zlo, a kad neko biće prijanja uz
dobro i čini korisna djela, kaže se da je to biće u službi dobra i da na
svijetu djeluje za dobro.

-- 
http://www.danijel.org/