Ratko Jakopec wrote:
> On Fri, 26 Sep 2008 08:23:00 +0200, asdfgh wrote:
> 
>> da upoznaš jednu žensku osobu, u nekim stvarima sličnih karakternih osobina 
>> kao i ti, i sviđa ti se i misliš da je djevojka ok ... ali postoji jedan 
>> manji problem ... ona nije katolkinja.
> 
>> Jesu li vjera i Bog važniji od snage ljubavi, tolerancije i zajedničkog 
>> suživota ?
> 
> To ti je kao da netko tebe pita, upoznao si jednu zensku osobu, u nekim
> stvarima slicnih karakterinh osobina kao i ti, svidja ti se i mislis da je
> djevojka ok, ali ima manji problem, ona ne voli demokraciju, ona se divi
> Pavelicu i ustasama i misli da bi Srbe i Zidove trebalo pobiti. 
> 
> E sad pitanje:
> 
> Je li vjera u demokraciju i ljudska prava vaznija od snage ljubavi
> tolerancije i zajednickog suzivota. 
> 
> Iz gore navednog se vidi da je tvoje pitanje promašeno, jer ako je tebi
> zbilja do demokracije i ljudskih prava onda ti se neko takav nece svidjati,
> razlikovat ce te se u bitnim stvarima, neces misliti da je djevojka ok i
> njezin stav da bi Srbe trebalo pobiti neces smatrati manjim problemom. 

Da, pitanje je postavio netko tko religiju i Boga smatra posve
marginalnim glupostima na razini, recimo, ja imam Toyotu, ti imaš Fiat,
ili ja imam PC, ti imaš Mac, nema razloga da si ne budemo dobri.

U stvarnosti, radi se o fundamentalnim razlikama na razini svjetonazora,
doživljavanja stvarnosti, vrednovanja stvari i pojava, percepcije i
tumačenja percepcije, sustava odlučivanja. Nije to na razini da si
uvijek svoju idealnu ženu zamišljao kao plavušu, i sad sretneš ženu koja
ti je po svemu idealna ali je crnka. Tu se radi o sitnicama koje se mogu
zanemariti, ali religija definitivno ne spada u tu skupinu. Jasno je da
se bez problema mogu složiti agnostik i kvazireligiozni licemjer kojemu
je religija skup narodnih običaja i koji smatra da je katolik zato što
farba jaja za uskrs i kiti bor za božić, ali ne mogu se složiti osoba
koja tumači svijet kroz materijalistički svjetonazor i osoba koja tumači
svijet kroz spiritualistički svjetonazor i pokušava dokučiti Božju volju
u događajima i stvarima.
Zamisli si situaciju da je muž ateist a žena vjernica koja pred svaku
bitnu odluku satima moli Boga da joj prosvijetli um kako bi mogla
dokučiti rješenje koje je u skladu s Njegovom voljom. Ja si ne mogu
zamisliti da takav muž ženi da podršku koju bi joj mogao dati čovjek
svjetonazora sličnog njenom; naprotiv, mogu zamisliti kako se on
distancira od toga što ona radi i misli da su to gluposti, a takav
raskorak u nečemu tako bitnom definitivno neće pogodovati skladu veze,
nego će se čitava stvar ili raspasti, ili u najboljem slučaju nitko neće
biti sretan. Nekakve priče o toleranciji su glupost; tolerancija će tu
biti ili licemjerje na temu "na van te podržavam a u sebi si mislim da
si budala", ili na temu "sve je besmisleno pa tako nema neke razlike
moli li se netko Bogu ili gleda sapunice na TV, svatko se s besmislom
bori na svoj način". Ja ne bih mogao živjeti s osobom koja smatra da je
ono, u što ja vjerujem i na čemu temeljim svjetonazor i odluke, glupost;
naprosto, meni je temeljni faktor u prepoznavanju žene upravo duhovna
kompatibilnost i razumijevanje na toj najdubljoj razini, na razini
duhovne percepcije. A to kakvu boju kose ima, koju vrstu sladoleda voli
i koju vrstu operativnog sistema koristi, *to* meni spada u domenu
tolerancije. Ne svjetonazor, ne duhovni pogledi.

-- 
http://www.danijel.org/