Vladimir Dananić wrote:
>> To se može dvojako tumačiti, jer ako Isus apelira na Boga da oprosti
>> grijeh zato što je počinjen u neznanju, to se može tumačiti na takav
>> način da je neznanje ili faktor koji grijeh negira kao mogućnost, ili je
>> jaka olakotna okolnost. Ja recimo ne vjerujem u grijeh iz neznanja,
>> smatram da netko u neznanju čini zlo iz istih pobuda iz kojih netko tuče
>> ženu kad se napije; znanje bi takvoga inhibiralo, a u neznanju čini ono
>> što bi od svoje volje želio činiti. Ja recimo ne mislim da su ovi
>> pljuvali i tukli Isusa iz neznanja, nego iz svoje zle naravi. Nitko ne
>> može iz neznanja raditi takve gadarije, mora postojati fundamentalna
>> duhovna struktura koja stoji iza te vrste zla. Osoba koja je u neznanju
>> neće pljuvati Isusa i ići ga razapeti, nego će reći "ja ne znam tko si
>> ti i što si ti, pa u nedostatku znanja neću raditi ništa ni protiv tebe
>> ni za tebe". Ako netko ne zna tko je ovaj, ali odluči protumačiti sve
>> dokaze njemu u korist kao nebitne i nepostojeće, odluči zanemariti sve
>> što je dobro, i povjerovati u sve što je lažno i zlo, tome uzrok nikako
>> ne treba tražiti u neznanju nego u zlu, u mržnji prema Bogu. Zbog toga
>> bih bio nevoljan zlo opravdavati neznanjem.
>>
> 
>   Već navedenim Isusovim riječima valja dodati i ove:"Vi kažete
>   'vidimo', stoga vaš grijeh ostaje." U pravu si što se tiče onih koji
>   su Isusa osudili, ponižavali i zlostavljali iz svoje pakosti i uživali
>   u tome. Ali postojali su i oni koji su Isusu nanijeli težku fizičku
>   bol iz pukog neznanja i posluha vlastima nad njima. Na *njih* se
>   odnose  Isusove riječi "..jer ne znaju što čine" a ne na Anu i Kaifu i
>   ostale koji su činili to što su činili iz ljubavi prema laži.
>   Vojnik koji je kopljem probo Isusovo tijelo učinio je, tehnički
>   gledano, gnjusnu stvar, ali je bio počašćen time što ga je oblila
>   krv i voda iz Isusova Tijela, što mu je dalo pravo obraćenje.
>   Ana i Kaifa i njima slični nisu imali takvu čast, nego samo očaj i
>   propast.

Slažem se da postoji bitna razlika između rimskih vojnika kojima je
rečeno "ovoga bičujte i razapnite" pa su ga bičevali i razapeli zato što
im je to posao, onih koji su to isto radili i uživali u tome, onih koji
su samoinicijativno to radili i uživali u tome, te onih koji su to sve
skupa osmislili i nadgledali provedbu. Ali nekako imam dojam da se
Isusov komentar "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine" odnosio na
rimske vojnike, nego na čitavu svjetinu, i zbog toga smatram da Isus u
tom svojem stanju nije mogao ispravno razlikovati među tim pojavama i da
nije mogao pojmiti da njemu to rade svjesno i namjerno. Naime, imam
dojam da je Isus u tom stanju bio odrezan od Božje nazočnosti jer je na
sebi tada nosio ljudski grijeh (kako bi to kršćani formulirali), pa je
bio podložan ljudskim perceptivnim ograničenjima, a zbog svoje dobre
prirode nije mogao posve pojmiti silinu zla i mržnje kojima ga ovi
obasipaju, pa je odabrao vjerovati u manje grozno tumačenje.

>> Isto tako treba napomenuti da ja grijeh ne definiram kao djelo, nego kao
>> stanje svijesti djelatnika. Naime kad padne kamen s planine i ubije
>> čovjeka, to nije grijeh, jer ne postoji osoba sa sviješću koja je
>> počinila grijeh. Kad se stroj pokvari i ubije čovjeka, to isto tako nije
>> grijeh. Kad čovjek slučajno ubije čovjeka, to isto tako nije grijeh, jer
>> nije postojala namjera. Isto tako kad čovjek namjerno ubije čovjeka, to
>> ne mora nužno biti grijeh, ako je policajac ubio naoružanog razbojnika.
>> Ali ako čovjek sa zlom namjerom ubije čovjeka, to je grijeh. Dakle
>> grijeh nije u djelu nego u svijesti koja vrši djelo.
> 
>   Bog je svemoguć, i može imati rezultat određenih djela kakvoga god
>   hoće. Dakle, u pravu si ako misliš da se grijeh ne sastoji u tome
>   što čovjek eventualno ne će uspjeti u svojim dobrim nakanama,
>   ili što će uspjeti u svojim lošim nakanama. Volja, nakana i svjestnost
>   određuju je li što grijeh ili nije.

Naravno; onaj tko je namjerio učiniti veliko zlo, a Bog učini da se to
njegovo zlo okrene na dobro, neće biti manje kažnjen, jer nije njegova
zasluga što se njegova namjera nije ostvarila. On će biti kažnjen za ono
što je namjerio učiniti, a ne za ono što je od toga ispalo. Isto tako,
ako netko namjeri učiniti dobro, a zbog nekih razloga to propadne i
izjalovi se, on neće biti manje nagrađen. Ali to ne opravdava licemjere
koji se naizgled prave da čine dobro a zapravo ne čine ništa. Oni ne
mogu reći "eto, namjeravali smo ali nije uspjelo". Za takve se veli da
su njihova djela mrtva.

-- 
http://www.danijel.org/