Vladimir Dananić wrote:
>> Dakle ako postoje znanstvenici koji vjeruju u totalne pizdarije za koje
>> postoji jednako eksperimentalne potvrde kao za mojeg super-mamuta s
>> titravim mudima, ne vidim nikakvu racionalnu osnovu po kojoj fanatici
>> poput Sagana i Dawkinsa imaju pravo svojem "skepticizmu" davati aureolu
>> visokomoralne ljubavi prema istini. Ja bih takvima preporučio neka prvo
>> operu svoju guzicu da ne smrdi.
>>
> 
>   Isus Krist je rekao:"Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga
>   svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta."

Možda je bolje citirati ono "ja sam u Ocu i Otac je u meni", "tko je
vidio mene, vidio je i Oca" i "Otac koji prebiva u meni čini djela
svoja", što bi pokazalo da te stvarnosti ne moraju nužno biti tako
razdvojene kako se može činiti na prvi pogled. Bog može biti jako
djelatna sila u fizičkom svijetu, ali budući da za razliku od
materijalnih sila nije uvjetovan fizičkim svijetom, nije ga moguće
kontrolirano proučavati pa to pitanje nužno izlazi izvan okvira
mogućnosti kontroliranog eksperimenta. Zbog toga se treba zadovoljiti
ustanovljavanjem činjenice da postoje vjerodostojni svjedoci Božje
prisutnosti i djelovanja u svijetu, i reći kako je takvo svjedočanstvo
jako blizu tome da bude sveukupnost onoga što se o Bogu da znanstveno
ustanoviti.

>   Znači, Bog je nadnaravan.
>   Nadnaravno je gore, naravno je dolje. To je smisao te kategorizacije,
>   kako si ju ti nazvao, i razumije se da ona ni u kojem smislu ne
>   proturiječi mogućnosti izkustva Boga u ljudskom životu (apostoli su
>   imali najizravnije moguće izkustvo Boga, tj. Isusa Krista).
>   Tomu valja dodati i ove riječi:"Budući da si me vidio, povjerovao si.
>   Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!". Ovdje se jasno iztiče prednost
>   vjere u nadnaravno pred dokazivanjem nadnaravnog putem osjetila.
>   Nu, takvo dokazivanje *nije zabranjeno* samo po sebi.

Definitivno se slažem da je vjera superioran mehanizam spoznavanja, jer
sam imao osobno iskustvo s bezvjernim ljudima koji bi mogli vidjeti i
samoga Boga, a da nakon tjedan dana više u ništa ne vjeruju i ponašaju
se jednako kao da nisu ništa vidjeli. Onaj tko povjeruje a da nije vidio
je prema mom iskustvu definitivno superiorno biće u odnosu na onoga tko
je vidio, a čak ni onda ne vjeruje. Čak bih rekao da su i oni, koji su
vidjeli pa nakon toga nastave vjerovati, vrijedni, sveti i dobri.

-- 
http://www.danijel.org/