Vladimir Dananić wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> Iako je to po svemu znanstveni dokaz, znanstvena zajednica ga neće
>> prihvatiti iz jednostavnog razloga: Bog im se ne uklapa u paradigmu i
>> oni se ne žele baviti Bogom, nego tražiti uvjete mogućnosti svemira koji
>> bi mogao nastati i postojati bez Boga. Tu je sve rečeno o tome koliko su
>> znanstvenici zapravo zainteresirani za spoznaju istine, a koliko za
>> dokazivanje svojeg unaprijed stvorenog svjetonazora, pa se nakon te
>> točke ne bih dalje bavio znanstvenim establishmentom u kontekstu
>> religije i duhovnosti.
>>
> 
>   Obćenito ovaj prigovor je istinit i opravdan. Dodajem samo da
>   takva situacija nije ništa nova. Poznata je odavna, još od doba
>   antike. A među znanstvenicima ima svakakvih, kao i među ostalom
>   populacijom. Recimo, imaš Cauchyja, najvažnijeg matematičara
>   u području matematičke i kompleksne analize, koji je bio
>   (danas bi rekli) zadrti katolik, a imaš i Gaussa koji je bio
>   agnostik. Ti i takvi primjeri pokazuju jednu važnu činjenicu:
>   sposobnost bavljenja znanošću i kreativnost na polju znanosti
>   same po sebi ne predstavljaju duhovnost. Duhovnost je nadnaravna
>   i bavi se nadnaravnim, znanost je naravna i bavi se naravnim.

Zašto bi Bog, kojega je određenim ljudima moguće izravno spoznati, bio
kategoriziran kao nešto nadnaravno, ako je neutrino, kojeg apsolutno
nijedan čovjek nije u stanju iskusiti ni na koji način osim kao
apstraktnu informaciju, kategoriziran kao naravno? Ja bih rekao da po
kriteriju veće demonstrabilne interaktivnosti s ljudskom egzistencijom
Bog definitivno pobjeđuje. Pojednostavljeno, ako nešto ostavlja tragove
u naravnom onda je to na neki način moguće spoznavati u naravnom, pa
makar onaj koji ostavlja tragove imao svoje mjesto u nadnaravnom.
Naravno da je to komplicirano, jer Boga ne možeš prisiliti da se
podvrgne nekim posve predvidljivim zakonitostima pa da bi ga se dalo
testirati kao elektron, ali koliko se ja razumijem u te stvari ni većina
elementarnih čestica se ne da samo tako podvrgnuti predvidljivim
zakonitostima kako bi ih se opažalo, pa znanstvenici svejedno vjeruju u
njih. Štoviše, postoje znanstvenici koji vjeruju da su stvari, za koje
ne postoje apsolutno nikakvi dokazi, temelj sveukupne stvarnosti.
Naravno, govorim o teoriji superstruna koja je po meni super-bullshit
daleko veći od onog kojem pribjegavaju najluđe religije s najblesavijom
teologijom. To je na razini toga da izmislim 26-dimenzionalnog dlakavog
mamuta čija super-muda titraju u 11 dimenzija a super-dlake na njima
emaniraju bozone u vidljivom svemiru i tako bude svjetlost. Masivnost
super-muda također objašnjava i nedostajuću masu svemira bez posezanja
za tamnom materijom.

Dakle ako postoje znanstvenici koji vjeruju u totalne pizdarije za koje
postoji jednako eksperimentalne potvrde kao za mojeg super-mamuta s
titravim mudima, ne vidim nikakvu racionalnu osnovu po kojoj fanatici
poput Sagana i Dawkinsa imaju pravo svojem "skepticizmu" davati aureolu
visokomoralne ljubavi prema istini. Ja bih takvima preporučio neka prvo
operu svoju guzicu da ne smrdi.

-- 
http://www.danijel.org/