Vladimir Dananić wrote:
> Nikolaj wrote:
>> Zapravo mi se princip "opovrgljivosti" čini veoma sličnim onome što
>> duhovni učitelji, recimo Danijel, govore o nemogučnosti uporabe
>> intelekta kod odlučivanja o ispravnosti (recimo duhovnih pravaca) i
>> limitiraju ga na opovrgavanje pogrešnih pravaca.
>>
> 
>   Kao dio tzv. znanstvene metode, načelo opovrgljivosti kaže da
>   tvrdnja, hipoteza, teorija mora biti sročena tako da se načelno
>   može opovrgnuti. Naprimjer, tvrdnja "postoje čestice koje nikako
>   nije moguće detektirati" je neopovrgljiva, a samim time je i
>   bezkoristna. S druge strane, tvrdnja poput zakona očuvanja
>   energije je opovrgljiva, premda ju nijedan pokus još nije
>   opovrgnuo.

Problem je u tome što znanstvena zajednica koristi dvostruka mjerila za
dokazni proces, pa sebi dopušta ono što bi drugdje ismijavala.
Primjerice, određene fizikalne teorije su toliko složene da na toj
razini može razmišljati samo šačica vrhunskih matematičara, i jedino oni
mogu nešto razumjeti, pa tako i dokazati ili opovrći, dok im svi drugi
mogu jedino vjerovati na riječ, jer nisu u stanju shvatiti ni
formulaciju problema ni dokaz/opovrgavanje. Kad bi teolozi rekli da je
Božje postojanje lako dokazivo, ali moraš biti svetac, znanstvenici bi
se smijali i rekli da je to totalna glupost, jer bi nešto trebalo biti
dokazivo svima. Volio bih da znanstvenici daju dokaz postojanja top
kvarka koji bi bio razumljiv barem polovici od sto ljudi nasumice
pobranih s ceste, kao argument u prilog tome da bi sve što pretendira na
atribut "znanstveno" trebalo biti svima dokazivo. Ja mogu bez problema
kao neporecivi dokaz o postojanju Boga navesti sljedeće:
- Boga su iskusili sveci (dakle kvalificirane osobe) različitih
religija, od kršćana preko hindusa i budista do sufija
- Boga su iskusili neki od ljudi koji su preživjeli kliničku smrt, i to
neovisno o tome jesu li vjernici ili ateisti
Prema tome Bog dokazano postoji kao stvarnost koju je moguće iskusiti,
iako za to postoje preduvjeti koji nisu uvijek egzaktni i lako shvatljivi.

Iako je to po svemu znanstveni dokaz, znanstvena zajednica ga neće
prihvatiti iz jednostavnog razloga: Bog im se ne uklapa u paradigmu i
oni se ne žele baviti Bogom, nego tražiti uvjete mogućnosti svemira koji
bi mogao nastati i postojati bez Boga. Tu je sve rečeno o tome koliko su
znanstvenici zapravo zainteresirani za spoznaju istine, a koliko za
dokazivanje svojeg unaprijed stvorenog svjetonazora, pa se nakon te
točke ne bih dalje bavio znanstvenim establishmentom u kontekstu
religije i duhovnosti.

-- 
http://www.danijel.org/