Grizzly wrote:
>>> Meni je paradoks u paradoksu kad svecenici Crkve istoga Boga
>>> blagosiljaju topove obiju zaracenih strana. Pitam se da li se Bog tome
>>> smije, ne mari za to, ili je digao ruke od nas.
>> To o "blagslivljanju *topova* je obie`an propagandni mit.
>>
>> Nikakvi sve?enici nisu blagoslivljali *topove*
>> nego jedino i samo vojne jedinice.
> 
> Neka ti bude: vojne jedinice. Ali vojne jedinice obiju zaracenih
> strana. Nije sija nego vrat. Oruzje bez ljudi da ih upotrijebe nije
> oruzje.
> 
>> Crkva ne blagoslivlja oru3/4je nego ljudska bi?a...
>>
> Zaracena ljudska bica obiju zaravenih strana.

Mislim da se ovdje javlja problem definicije pojma blagoslova. Poanta
blagoslova je u tome da se blagoslovljeno učini podložnim Božjoj volji.
Dakle blagoslov nekog komada oružja ne samo da je etički opravdan, nego
bih čak rekao da je etički nužan, čak i ako ga se doživljava čisto iz
pozicije psihologije, jer predstavlja svojevrsni imperativ korištenja
oružja isključivo na način koji je u skladu s Božjom voljom - dakle za
obranu, ne za zlostavljanje, ne za udaranje po nedužnima, nego za
zaustavljanje zla i smanjivanje opsega nasilja. Da bi se shvatilo
crkvenu poziciju o oružju i ratu potrebno je razumjeti Augustinovu
filozofiju pravednog rata, koja se u osnovi svodi na ovo što sam napisao
gore.
Blagoslov vojske i oružja je dakle imperativ "da učine sve što bi Bog na
njihovom mjestu učinio i da ne učine ništa što Bog na njihovom mjestu ne
bi učinio", dakle da se ni djelom ni propustom ne ogriješe o Boga.
Blagoslovljenu vojsku bi u djelovanju vodio duh sveti na jednaki način
na koji vodi svećenika koji služi misu ili kardinala koji sudjeluje na
konklavi. Tako barem katolici gledaju na te stvari, a žalosno je da
živimo u državi koja je deklarativno preko 80% katolička, a nitko ne zna
takve stvari.

-- 
http://www.danijel.org/