On Thu, 8 Jun 2006 11:44:34 +0200, Rade Zerjavic wrote:

> Taj cin
> znaci zamjenjivanje `ja hocu` `bozjom voljom` i zahtjeva zapravo prilicnu
> razinu spoznaje i odredjenu kolicinu tehnickih yoga znanja. Time se vlastita
> mala privatna kompanija i njena moc zamjenjuje mjestom u "multinacionalnoj"
> bozjoj kompaniji i njenom moci, da to slikovito opisem.

Da se osvrnem i na ovo - to je totalno pogresno. Ne gubis "svoju volju" i
"ja hocu", zapravo gubis restrikcije nad "ja" koje obicno imas, pa si tada
daleko vise ti, daleko vise si osoba i osobnost, volja ti je manje
uvjetovana i ogranicena vezanostima, strahovima i umanjujucim idejama,
gubis zaprljanja, niskosti, slabosti. Postajes tako mocni "ja" da se
smrznes, nista ne gubis. Nema tu neke apstraktne Bozje volje kojoj se
predajes, nego spoznajes da si ti To, tat tvam asi. Naravno, nekima se
dopadne ideja pa si hrane ego, i to ima dvije osnovne forme, "gle me kak
sam predan Bogu, bas sam super i bolji od vas" i "ja sam Bog, bas sam si
super". Prava stvar je mirna svijest, cista volja, jasna svjetlost uma koja
u svojoj cistoj naravi osjeca ispravnost i to pretace u djelovanje. Za to
onda mozes reci da je Bozja volja, ali ja recimo nikad ne gledam sto je
Bozja volja, nego radim ono sto je *moja* volja i sto *ja* osjecam da je
ispravno. Fora je u definiciji *ja* i *moja*, koja se mijenja procesom
yoge. *Ja* onda nisam vise malo ograniceno bice, a *moje* vise nije
zastitni buffer oko vlastite malenkosti. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/