onofftopic@gmail.com wrote:
> Pročitao sam navedenu knjigu u kojoj je bio primjer s određenom
> rečenicom koja se može rekonstruirati iz konačnog broja pokušaja, pa
> molim one koji imaju knjigu ili se dobro sjećaju tog dijela da navedu
> o kojoj je rečenici riječ i koliko je pokušaja bilo potrebno.

Radi se o sljedećem. Jedna od kritika mogućnosti spontanog nastanka
života i evolucije kroz mutacije glasi da je takvo nešto nemoguće iz
pozicije zakona vjerojatnosti. Ako staviš majmuna za pisaću mašinu, on
nikad neće napisati Hamleta, štoviše za rečenicu "to be or not to be" će
mu trebati više vremena nego je svemir star. Čak sam i ja svojedobno
računao nešto na tu temu i dobio sam ogromne brojke. Ovaj lik se sjetio
originalnog rješenja: "da, to je istina, ali kad bi za svako slovo dobio
potvrdu da si ga dobro pogodio, vrijeme potrebno za slaganje rečenice
bilo bi bitno kraće". Ukratko, mogao bi stvoriti život slučajnim
postupkom kad bi ti netko davao povratnu informaciju o tome da si nešto
ispravno složio i da sad možeš prestati kombinirati po tom elementu. To
se sad može tumačiti na dva načina. Prvi način je da funkcionalnost daje
povratnu spregu, dakle preživljavanje najpodobnijih primjeraka, jer
neuspjele kombinacije brzo propadaju, tako da je to ekvivalent
informacije o dobro složenom slovu. Drugo tumačenje je ono koje će
koristiti religiozni ljudi - oni će reći da je to argument da evolucija
nije slučajan i nasumičan proces, nego da je povratna sprega koja ju
regulira utkana u samu narav svijeta od strane stvoritelja.

-- 
http://www.danijel.org/