Petar Stanojevic wrote:
> In article , NAME@danijel.org says...
>>>>>>> p.s. i kad ides na lijecenje??
>>>>>> Liječenje, je li to ono kad ti oduzmu vozačku dozvolu jer si lud, ili
>>>>>> si mislio na sunčanje na jadranskim otocima?
>>>>>   Mislim na psihijatrijsko lijecenje od shizofrenije.
>>>> Aha, dakle ono kad ti oduzmu vozačku jer si lud.
>>>   Aaaaa!! A tebi su uzeli vozacku jer si lud?? Pa kaj ne velis:)))
>>> Ti to opet lijepis svoje pizdarije na mene. Opet gledas ogledalo i pises 
>>> ;))))))))))))
>> E baš to, da, meni su oduzeli dozvolu zato što sam lud pa to lijepim po
>> tebi.
> 
> Dok si bio na psih. evaluaciji za vozacki, pricao si psihologu, ili 
> psihijatru da si inkarnirani Bog, da si Avatar, ili bilo sto od duhovnih 
> termina ?

Ne zanima ti to njih. Njih ti zanima koliko je moja percepcija vidljive
stvarnosti u skladu sa stvarnošću, zanima ih koliko kvalitetno
razmišljam, kakve su mi emotivne reakcije, dakle testiraju tangibilni
spektar a ne ono što bi oni nazvali duhovnim iskustvima i religijskim
uvjerenjima. Njih zanima jesam li stvarno pročitao knjige koje velim da
sam pročitao, jesam li stvarno dao ispite koje velim da sam dao, ukratko
zanimaju ih vrlo konkretne stvari, recimo zanimalo bi ih imam li
izmišljenu prijateljicu Šteficu s kojom idem na izmišljene roštiljade na
kojima sam kakti jeo jela koja u stvari nisam nikad jeo. Kad bi
ustanovili takve probleme, onda ne bih dobio vozačku dozvolu, kao što ju
ni Felix nije dobio. Na tim njihovim testovima ja uvijek prolazim
savršeno, jer ja imam savršeno točnu percepciju stvarnosti. Ako se nešto
desilo, ja se toga sjećam točno kako se desilo, bez koloracija. Ako se
nije desilo, onda se ne sjećam. Ako ja velim da je nešto bilo tako i
tako, ukoliko postoje svjedoci i dokazi potvrdit će da je bilo točno
kako ja velim. Takve stvari ti psihijatre zanimaju, budući da oni, za
razliku od vas psihijatara-amatera koji mašete okolo "dijagnozama",
znaju da je nemoguće da netko ima usko lokaliziranu a intenzivnu
perceptivnu deformaciju. To se samo vama bedacima čini kao moguće, u
stvarnosti ti je Felix primjer kako izgleda psihički bolesnik. Njegova
psihoza nije lokalizirana, on konstantno halucinira, njegova percepcija
potpuno odudara od objektivne stvarnosti, nije u stanju logički
povezivati stvari, ukratko on je enciklopedijski slučaj paranoidne
shizofrenije. Nemoguće je da nekome psihičke funkcije rade savršeno a
umišlja si da je Bog. Ako nekome psihičke funkcije rade savršeno a veli
da je Bog, onda se tu može raditi o činjenici, može se raditi o zabludi
zbog netočne interpretacije iskustva, ali ne može se raditi o psihozi.
Sa psihozom je problem da ekstremno lude ideje ukazuju na ekstremni
raspad svijesti. Psihopati si uz umišljanje da su Bog umišljaju da su
bili na tulumima na kojima nisu bili, da su bili na kavi s ljudima s
kojima nisu bili na kavi, umišljaju si da imaju susjede koje nemaju,
prijatelje koje nemaju, pričat će o događajima koji se nisu desili, s
punim uvjerenjem. Psihopatima je linija između stvarnosti i fantazije
potpuno zamagljena, i to ne lokalizirano; psihopat kao da živi u svom
snu i tek povremeno ima blagi dodir sa stvarnošću, on od stvarnosti sve
percipira iskrivljeno i kao potvrdu svojih ludih ideja, bio to leptir
koji je proletio kraj njega, nešto na TV programu, horoskop, bilo što.
Osoba normalne percepcije gleda i na temelju toga misli i zaključuje;
psihopat zna i samo dobiva potvrde za svoje znanje. To se u teoriji može
svakako tumačiti i za svakoga zalijepiti, ali u praksi je Felix primjer
kako to izgleda, teško da bih takvog primjerka mogao i izmisliti da ga
tu nemam, koliko je klinički tipičan slučaj. Ali ta vrsta psihoze nije
ono što bi netko očekivao - ona je samo simptom, nije bolest. To je
simptom anti-svetosti.

-- 
http://www.danijel.org/