Altazar wrote:
> "Zli_Zec" wrote...
>> Eto, za djecu srbo-komunista (i kroato- i ostalih... komunista)
> 
> Za djecu sljedbenika brainwashing i mazohističkih religija:
> 
>       "Dok zemaljska djeca izražavaju svoju ljubav cvijećem, Gospodin 
> poklanja trnje. Zle ljude zapostavlja, a strog je upravo prema onima koje 
> voli." (Josip Sanko Rabar)
> 
> 
> Laž, samo laž. Čista laž. Ali pošto je umotana u celofan poezije, lako 
> prolazi.

Pa, nije baš da se radi o pretjerano pametnom članku, štoviše složio bih
se da je pun besmislica, ali ima nekoliko valjanih opažanja. Prvo, new
age religije su uglavnom teološki simplicističke i predstavljaju "krmilo
za budale". Ovdje na newsima ste sljedbenici takvih  sustava recimo ti,
Bakija i Felix, što puno govori o zahtjevnosti takvih sustava i njihovoj
teološkoj dubini. Autor je dosta dobro pogodio u bit problema, dakle da
se tu radi o teologiji za materijaliste koji bi svoj materijalizam
htjeli začiniti s ponešto ezoterije, a duhovnost si zamišljaju kao neku
vrstu radosnog smješkanja i osjećaj da možeš raditi kakva god hoćeš
sranja, a Bog te uvijek razumije i prihvaća, dakle da ne možeš ništa
ozbiljno zajebati. Ja bih rekao da su takvim sustavima skloni u pravilu
oni koji imaju dojam da su toliko toga zajebali da im jedino takav
svjetonazor može pružiti utjehu. Drugi problem nastaje kad si netko
duhovnost zamišlja kao cvjetnu livadu, pa kad mu se desi neko veće
sranje ima kolaps svjetonazora. Bilo kakav ozbiljni duhovni put je
težak, opasan i vrlo ozbiljan, nije to zajebancija za lakomislene
hipije. To svi sveti spisi napominju, uvijek se duhovni put opisuje kao
uska staza, kao ples po oštrici mača, kao nešto što samo malobrojni
biraju zato što je opasno i krvavo. Na svakoj mogućnosti iskoraka prema
Bogu stoji hrpa mogućnosti za strmoglavi pad, jer je potrebno suočiti se
s raznim užasima, za što samo malobrojni imaju petlje. U tom smislu je
daleko korisnije reći ljudima da ih na putu prema Bogu čekaju nesreća,
muke i smrt, nego da ih čekaju progresivno sve bolje i ljepše stvari.
Teoretski da, ali na vratima iza kojih su ljepše stvari stoje čovjekovi
unutarnji demoni, a ni vanjske demone ne valja potcijeniti. Tamo gdje
postoji oholost, pohlepa, bludnost, zloća i kukavičluk postoje i oni
koji vrebaju ohole, pohlepne, bludne, zle i kukavice, i njima se hrane.
Ti isti su pastiri koji napasaju krdo ovaca koje u krdu drže slabosti i
niskosti, i u tom krdu ovce žive i umiru, a ukoliko neka ovca poželi
izaći iz stada na slobodu, pastiri i njihovi psi paze da je vrate nazad,
a ukoliko i uspije pobjeći u šumi vrebaju vukovi. Dakle ako si
zadovoljan time da te napasaju kao ovcu, onda ti je "duhovnost" cvjetna
livada, a ako želiš slobodu onda su ti "duhovnost" psi, vukovi i
pastiri/mesari.

> Gospodin voli jednako dobre i zle, kao što Sunce daje svjetlost i toplotu 
> jednima i drugima.
> Ima takav stih u Bibliji.

To ti nije baš utješna fora. Daj si zamisli da si ovca, a netko ti veli
da te Bog voli isto koliko i mesara koji će te klati, ili da te netko
siluje, a Bog voli tebe isto koliko i onoga tko te siluje. Bolje je to
napisano u Giti:

"Ja sam isti prema svim bićima.
Nikog ne cijenim više ili manje.
Ali onaj, koji Me štuje s predanošću,
on je u Meni i Ja sam u njemu."

Ali:
"Božanska narav vodi oslobođenju,
dok demonska vodi ropstvu."

Dakle to da je Bog kao sunce koje sja i dobrima i zlima, to zvuči super
u teoriji, ali isto je sunce i u Sahari i na Grenlandu, iako to iz
pozicije Eskima i Arapa malo drugačije izgleda.

-- 
http://www.danijel.org/