Zli_Zec wrote:
>> Da, baš ta arhiva je na disku koji je crko, i baš je zanimljivo kako
>> *svaki put* kad Felix nešto veli, ja imam citat koji dokazuje da Felix
>> laže i da je bilo točno onako kako sam ja rekao; onda ja spomenem da mi
>> arhiva doseže do sredine 1997., a naš Štefek onda počne lagati o
>> stvarima od prije tog vremena. Vrlo zanimljiva koincidencija. To ti je
>> dokaz da je Felix lažljivo smeće koje se boji moje arhive pa datira
>> fikcije u doba u kojem postoji samo arhiva u mojoj glavi, koja je sasvim
>> dobra.
>> Ja se sjećam i vlastitog rođenja,
> 
> Zanimljivo. Kakve traume pamtiš iz tog događaja ?

Uglavnom osjećaj nelagode i neudobnosti ("vratite me nazad, ovo ništa ne
valja!!" :) ). Sjećam se i nekoliko mjeseci u maternici, a tu
kontinuitet pamćenja ovog tijela prestaje. U svakom slučaju, štefeki su
krivoga našli podjebavati na temu pamćenja, ja se sasvim točno sjećam
što sam kome rekao prije desetak godina. Sjećam se kune koja je
pretrčavala cestu kad sam se sa starom šetao prema Slovnaftovoj
rafineriji kraj Bratislave, i glazbe s kazete plave boje koju smo
slušali u autu dok smo se vozili, prije cca. 33 godine, a da se ne bih
sjećao što sam prije deset godina napisao na newsima.
Ukratko, moje pamćenje je bitno dalekosežnije od onoga što imam na
diskovima, iako bedaci koji mi ne vjeruju vole "opipljive dokaze", pa je
to korisno imati za nabijanje istima na nos, ali mislim da sam do sada
sasvim dobro demonstrirao kako moje pamćenje radi, pa za daljnjim
dokazima nema potrebe. Ako ja nešto kažem, onda je tako, a ako netko
kaže drugačije, laže. Onaj tko meni ne želi vjerovati nakon do sada
iznesene količine dokaza, taj je idiot.

> Imaš li neka sjećanja na to koje si možda povezao sa svojim
> vjerovanjem u reinkarnaciju ?

Ne.

> To je razdoblje vrlo bitno u životu. Ja se, na pr., živo sjećam dana
> kad su me donijeli iz bolnice doma, u krevetac. :-)

Ma što ne veliš.
Inače, ne smatram da mi je to razdoblje bitno u životu, jedva sam čekao
da prođe jer s neformiranim tijelom ništa nisam mogao napraviti a to
nije poanta inkarnacije, jedva sam dočekao da to dovoljno odraste da
može nositi kvalitetnije stvari. Većinu života sam potrošio boreći se
protiv tuposti, sporosti i neznanja uzrokovanog tijelom ove
polumajmunske vrste, jedina pozitivna stanja tu su kad nešto negira bit
tijela i probije se odozgora. Ovo moje tijelo je poprilično blizu
maksimumu onoga što se može isfurati s ljudskom vrstom, a svejedno na
dušu djeluje kao neka vrsta narkoze ili oglupljivača, s kojim imam
stalnu borbu, moram vršiti konstantni pritisak da bih držao svijest na
koliko-toliko prihvatljivoj razini suptilnosti, po mojim standardima.

-- 
http://www.danijel.org/