Ratko Jakopec wrote:
> A mozda ga zanima, ali je nesposoban nesto saznati.

Mislim da sam shvatio jednu važnu stvar o Felixovoj psihologiji - on ima
ogroman strah od toga da se dozna da mu je nešto stvarno bitno, da ga
dira. Taj ne smije priznati da ga neka cura privlači i da mu je bitna -
postavit će stvar tako da ona misli da se s njom druži "zato što joj
pomaže riješiti neke stvari". U seksu si ne može dopustiti da mu se
kurac digne, a kamo li da svrši, jer bi to bio znak da mu je to bitno, a
ovako je distanciran i ništa ga ne dira. Kad ga neki film pali, nije to
zbog astrala, to je zbog 3d grafike.
A da ne pričamo o konstantnoj histeriji "zajebancije", očitim lažima i
izmišljenim pričama. Njega je strah gubitka i neuspjeha - ako priznaš da
ti je nešto bitno, postoji mogućnost da to ne dobiješ, a ako te je te
mogućnosti užasno strah, onda se unaprijed ogradiš da ti nije bitno i da
je sve zajebancija. Osim toga ako veliš da ti je bitno a nisi to uspio,
onda je to pravi promašaj i neuspjeh, pa zato unaprijed veliš da ti nije
bitno, ti si iznad takvih stvari. On ima psihički profil nekoga tko se
potpuno pomirio s neuspjehom, tko je apsolutni životni gubitnik po svim
točkama. Učitelja je popušio zato što se bojao priznati da mu je učenik,
to bi bilo nešto bitno i stvarno. Curu je popušio zato što joj se bojao
priznati da mu je bitna nego ju je ponižavao. Lovu je popušio zato što
se bojao priznati da mu je bitna i uzeti ju. Što je jedina konkretna
stvar za koju veli da mu je bitna? Mama. Za nju je siguran da se od nje
nikad ne bude maknuo.
(tu sad ne uračunavam nebuloze poput tvrdnji da su mu najbitniji Bog i
Istina, to smo vidjeli kako izgleda i koliko znači)

-- 
http://www.danijel.org/