On Thu, 17 Mar 2005 09:11:59 +0100, Luksa wrote:
>> Krizarski ratovi su dosta sporno pitanje. Slazem se da je tu bilo svega i
>> svacega, da su skrivili pad Zadra i Bizanta, ali cinjenica je da je islam
>> agresivna sljedba koja je bila u punom pohodu, da je islam osvojio citavu
>> sjevernu Afriku, i sirio se u Europu i Aziju. U takvoj situaciji, krizarski
>> rat protiv takvog fenomena tesko je napadati. Moguce je napadati provedbu,
>> ali ne i princip. Problem je sto je u provedbi zakazalo i islam nije
>> iskorijenjen kao recimo Katari, protiv kojih je bilo posve opravdano
>> povesti rat do istrebljenja.
>> 
> Da, ali krizarski ratovi nisu bili odgovor na sirenje Islama, jer je cilj
> bio "osloboditi" svetu zemlju. 

???
A nego sto to drugo znaci? Naravno da su bili odgovor na sirenje islama.
Islam je u svojem sirenju okupirao teritorije koji su prije toga bili
krscanski. Krscani su reagirali objavom rata i pokusajem vracanja
teritorija. U tome nisu bili posebno uspjesni. Iz gole cinjenice da su
muslimani okupirali Jeruzalem i Palestinu ocito je da su krizarski ratovi
imali opravdanje.

> Dakle nije bio pokrenut kao rat protiv
> "mrskog neprijatelja" nego kao rat za teritorij.

Je, s muslimanske strane. Muslimani su fino okupirali sto im se htjelo, a
povijesna ironija je da su zapamceni kao "miroljubivi", a krizari kao
"osvajaci", iako je zapravo bilo obrnuto. Muslimani su okupirali i
pokorili, a nakon toga su htjeli u miru uzivati u osvojenom, bez da im neki
tamo krscani smetaju. To ti je kao da se sad recimo pojavi nekakva
agresivna sekta i pokori pola Europe, a onda druga polovica krene u
protuofenzivu, a povijest tu protuofenzivu zapamti kao negativnu pojavu.
Totalna ironija. Imaj u vidu da je "miroljubivi Islam" uzeo pola
Spanjolske, Grcku, Balkan, i jurisao na Budimpestu i Bec. Islam je bolest,
a krizarski ratovi pokusaj imunog sustava da improvizira nekakav
kontranapad. Na zalost, pokusaj je bilo lose zamisljen, lose proveden i
napravio je po putu vise stete nego koristi.

>> jer sam izasao iz znanja. Eto, ja pojam vjere koristim u tom znacenju. Meni
>> je znanje nesto sasvim drugo, to nije cak ni intelektualno razumijevanje ni
>> posjedovanje pouzdanih, provjerenih informacija, nego stanje svijesti koja
>> je totalno sjedinjena sa svojim predmetom. To je stvarno znanje, po mojem
>> kriteriju. Iz moje pozicije, ja znam par stvari, a ostalo spada u domenu
>> vjerovanja u tocnost sjecanja.
>> 
> Slazemo se. Ja sam "neprovjerenost" uveo zbog ovoga dole, mozda sam se
> krivo izrazio, ali ideja mi je bila otprilike "netko drugi je nesto
> intrepretirao kao Bozju volju i onda meni rekao da ja moran napraviti to i
> to na osnovi negove interpretacije, a ja tu njegovu interpretaciju ne mogu
> provjeriti". 

Iz moje pozicije, vjera i provjerljivost nisu medjusobno iskljucive
kategorije. I nakon sto si u stanju provjeriti, vjerujes. Vjera je zapravo
prihvacanje rezultata dobivenih provjerom, a ne prihvacanje necega bez
dokaza i provjere. Za to postoje druge rijeci: lakovjernost i praznovjerje.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/