On Sun, 13 Jun 2004 12:19:56 +0200, Neven 
wrote:
>> Barem tu
>> moc mozes ispoljavati nad sacicom istraumatiziranih osoba koji te
>> prihvate za gurua.
>
>Siguran sam da ti uopce ni malo nije stalo do te sacice istraumatiziranih, 
>   a ponasas se i ko da netko pokusava nad tobom ispoljavati svoju moc.
>Valjda zato jer ta moc i dolazi najvise do izrazaja u dodiru s takvima 
>poput tebe. Zato ono sto ce "istraumatizirani" dozivjeti kao "pomoc", tebi 
>ce biti "udarac sakom u glavu".

Ovi moji kriticari kao da su izasli iz Ionescovih drama. Imas
nesuvisle brijace koji meni vele da pisem nejasno, ljude koji misle u
logickim pogreskama a pozivaju se na logiku, ljude koji nemaju
nikakvog znanja o znanstvenoj metodologiji a pozivaju se na znanost,
psihicki totalno poremecene tipove koji se busaju o prsa svojim
psihickim zdravljem, i brijace koji su nesto citali u knjigama i na
temelju toga poziraju kao strucnjaci za nesto, i svi kolektivno
napadaju rijetku manjinu ljudi koji imaju dovoljno pribranosti i
suvislosti da su u stanju razmisljati o vlastitim manama, sagledavati
ih i raditi na njihovom rjesavanju. Naime, kad netko veli da ima
nekakvih nedostataka, ovi vrisnu kao ubodene svinje, buduci da se u
njihovom svjetonazoru nedostaci ne mogu rijesiti, fatalni su i totalno
negiraju osobu, treba ih potisnuti u najdublju rupu i skrivati tako da
za njih nikad nitko ne sazna. Nije ni cudno da toliko pricaju o
dvojbenom psihickom zdravlju i psihijatriji - to su ocito refleksije
dubokih strahova. Jesu li moji ucenici istraumatizirani? O, da. Jesu
li nesigurni, puni nedostataka, s urusenim samopouzdanjem? Naravno.
Imaju li problema? I te kako. Sto ih razlikuje od ovih koji mene
napadaju? Razlikuje ih to, sto moji ucenici imaju visestruko jace
samopouzdanje, daleko su manje istraumatizirani, sigurniji su u sebe,
i imaju daleko manje nedostataka. Zbog toga je oklop samozavaravanja,
potiskivanja i negiranja, kojim se ljudi obicno stite od totalnog
raspada, kod mojih ucenika toliko popustio i oslabio, da su se u
stanju prilicno mirno suociti sa stvarima od kojih ovi drugi vriste od
uzasa. Oni su u stanju kopati po stvarima koje su ljudima obicno takav
problem, da im cak nisu u stanju ni priznati postojanje - ni sebi, a
kamo li javno. Ucenik mojeg sustava yoge moze rutinski cesljati svoj
standardni repertoar strahova, i cak ih pojacavati da vidi je li sto
preostalo, sve do trenutka kad straha vise nema. Ovi drugi su u
tolikoj mjeri prestravljeni, da ta vrata drze cvrsto zatvorenima, i na
njih navale jos i ormar, da slucajno nesto ne bi izaslo iz mracnih
odaja u kojima se nalaze uzasi, o kojima se cak i ne usudjuju misliti,
i umjesto da ista rjesavaju, rade prvenstveno na tome da sebe prikazu
kao ljude bez problema, bez frustracija, bez strahova, bez slabosti,
koji se smiju "slabicima" koji, eto, imaju problema. A u jednom
trenutku sve to skupa pukne, citava konstrukcija se slomi pod teretom
lazi i privida, ali onda je najcesce kasno za bilo kakvu terapiju,
buduci da prakticki vise nema zdravog tkiva koje bi moglo izvuci
proces oporavka. Tako takvi "jaki i zdravi" odlaze u propast, a
"sacica istraumatiziranih osoba" se oslobodi svojih trauma i postane
sacicom Bozanskih utjelovljenja.

--
http://www.danijel.org/