On Mon, 19 Jul 2004 07:16:51 +0200, "Branimir Maksimovic"
 wrote:
>Ne radi se ovde o njihovim medjusobnim odnosima.
>Oni su takvi kakvi jesu. Jedan je ubojica, drugi je ucitelj.
>Pitanje je zasto su se "sreli". Sta im je to zajednicko?
>Suncu se raduju podjednako i ubojice i ucitelji.
>Sunce podjednako greje i ubojice i ucitelje.
>To je izgleda metafora koja govori kakav je Bog.

Ne da mi se sad to pricati kao pricu, ali recimo da imas oca koji ima
dva sina, obojicu voli jednako. Jednom ode na put i ostavi ih da brinu
o kuci. Prvi sin brine o svemu, a drugi zakljuci da je sve to zapravo
glupo, pocne se opijati od dosade i tuci i zlostavljati prvog sina. 
Jednog dana dodje otac s puta i obraduje im se obojici. Sad ti meni
reci, tko ce se od sinova iskreno obradovati ocu i potrcati prema
njemu, a kojemu ce biti neugodno i pozeljet ce se sakriti u neku rupu?
To sto sunce svima sja jednako nije nikakva utjeha onima, koji su si
metaforicku kozu duha do krvi izgrebali grijehom. Njima ce sunce
nanositi bol, a ne zadovoljstvo, njima su oci osjetljive na svjetlost
i oni bjeze u mrak, jer im je tamo ugodno.
To su sve metafore, ne prenose dovoljno cvrsto dojam, ali vjeruj mi da
ce se covjek zagadjen grijehom tesko obradovati Bogu, jer je Bog
svjetlo koje ce mu uzasnom snagom i istinitom perspektivom
rasvijetliti sva njegova djela, sve sto je u njegovoj svijesti, a to
je gresniku bolnije od bilo cega. S druge strane, pravedniku ta
svjetlost podjednako rasvjetljava njegova djela, i sve sto je u
njegovoj svijesti, ali pravedniku to ne nanosi bol, nego mu je kruna
slave. Bozja svjetlost je tako jednome pakao, a drugome raj. Jedan se
pece u smrtnim mukama na istoj svjetlosti, na kojoj se drugi sunca i
uziva. Glavni faktor pakla nije vrag ili nesto takvo, nego upravo Bog,
upravo krajnja istina u kojoj gresnik sagledava sebe.
Kad je Isus sa sebe skinuo veo ljudskosti, i pokazao se jednako Ivanu
i Judi, sto mislis, kome je taj prizor bio raj, a kome pakao? Tko je
dozivljavao ekstazu spoznaje kome je to zapravo citav zivot sluzio, a
tko agoniju spoznaje koga je to zapravo izdao. A Bog je svima isti.
Naravno, ta istina u sebi nosi vrlo bolno iznenadjenje gresnicima,
koje je tumace tako, da je Bog de facto nista - nista ni jednima, ni
drugima, pa je svejedno kakva djela cine i kakve gnjusobe promisljaju.

--
http://www.danijel.org/