Autor: Danijel Turina
Datum: 2002-09-22 08:50:36
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: EVOLUCIJA ili KREACIJA!?
Linija: 71
Message-ID: dkoqouk504p4pql5vnlvfbj6e6d1bak10s@4ax.com

X-Ftn-To: Radoslav Prica 

fe...@inet.hr (Radoslav Prica) wrote:
>> Kad sam korjen takvog zajeba uvidio kod njega, bilo je lako (ali bolno)
>> priznati si i uociti isto i kod sebe, iako u drugacijem obliku. Mozda cak i
>> gorem. Jedino... sad su mi neke stvari poprilicno zbunjujuce, pa moram o
>> svemu nekoliko puta razmisliti.
>
>  Kad razmislis, dobro razmislis i ako stvarno prihvacas to sto si 
>rekao poziv za kavu ostaje.

:))))))))) LOL
Znas kako ono kazu Amerikanci, there's a sucker born every minute.
Nemoj sad da pocnem o tromoj masi i pitanjima kineticke energije u
duhovnosti...
Naime, silu cine brzina i masa, a ukoliko je brzina u jednom smjeru
pozamasna, potrebna je barem jednaka sila, odnosno ulaganje energije u
razvoj brzine u suprotnom pravcu, da bi se doslo do _nule_, a tek onda
je moguce ubrzanje u suprotnom smjeru. Osim toga, tu se podrazumijeva
reverzibilnost procesa, a to bas nije tako u duhovnim pitanjima.
Naime, kad netko potone u nistavilo do odredjenog stupnja, to ima
nekoliko rezultata. Prvi je stvaranje odredjenog skupa navika u
razmisljanju i osjecanju sebe i svega ostalog, koje se protive svakoj
duhovnoj radnji koja s tim nije u skladu. To je analogno savjesti
dobrog bica, ovo je nekakva anti-savijest, kakvu svi ljudi imaju u
nekoj mjeri, a koja osigurava da ces grijeh, koji cinis dulje vrijeme,
htjeti ciniti ponovo i da ce ti se doimati kao ispravnost. Drugi je
kaoticnost sustava, odnosno raspad osobnosti. Duhovno stanje takvog
sastoji se od vrlo gadnih osjecajnih vrtloga mrznje, gnjeva, straha -
prvenstveno straha, osjecaja praznine, izgubljenosti i slicnih stvari,
osjecaja neizvjesnosti i nepoznavanja puta, a jedina cvrsta tocka na
koju se takav u svemu tome oslanja jest njegov ego, i brijanje po tome
da je on taj koji sve ima pod kontrolom, sve razumije i sve mu je
jasno. Naravno, ego ga je i doveo u pakao, ali takav bi se morao
doslovno raspasti da bi bio u stanju na neko znacajnije vrijeme drzati
kontru egu i razviti pozitivne kvalitete. Svaki pozitivni impuls se
brzo ugasi i racionalizira, a zbog razdoblja smanjene egomanije, takav
osjeca potrebu za pojacanjem ega i sad pocinje brijati po mracnim
sranjima daleko jace nego prije, jer se u tome osjeca mocno i cvrsto,
osjeca nekakvu sigurnost poznatog. Zbog toga je prakticki nemoguce da
se stvarno zla dusa ikada spasi; ona bi morala izgubiti sve odlike
svoje naravi, a moje misljenje ce se promijeniti u trenutku kad jedan
Tomislav bude u stanju iskreno se pokajati, odbaciti svoju gresnu
narav, i ciniti dobro i nastojati u vrlini barem jednako onoliko dugo,
koliko je cinio grijeh i nastojao na zlu. Onda cu _razmisliti_ o
mogucnosti da se stvarno promijenio. To ti je cista fizika, on cak
moze i htjeti promijeniti se, ali nije u stanju, njegova mu narav to
nece dopustiti. Zbog toga Ti ja velim da si naivac, a znam i zasto.
Covjek koji je usmjeren prema vrlini vjeruje kako su i svi ostali
takvi, pa je posve logicno da netko odbaci gresnu narav i pokaje se, i
postane drugacijom osobom. Da, to je vjerojatno u odredjenom rasponu,
u smislu promjene predznaka; netko je prije brijao jedno, a sad brije
minus to. Ali, promjena naravi, to vec ide teze, to se ne postize
nekakvim obracenjima, nego sustavnom, dugotrajnom disciplinom,
samoanalizom i tehnikama ciscenja. Da recimo meni netko zamijeni moju
svijest Tomislavovom, i da moram takvu hrpu smeca dovesti do svojeg
sadasnjeg stanja, optimisticka procjena bi bila sest mjeseci
intenzivne yogijske prakse, i to s mojim sadasnjim znanjem. Mislim da
nitko drugi ne bi uspio cak ni okrenuti trend.
Potonuce u zlo ti je otprilike kao kad stavis jaje u vrucu vodu. Nakon
nekog vremena ono se skuha, i sad ga mozes drzati danima u hladnoj
vodi, nece se ponovo vratiti u prijasnje, tekuce stanje. Jednostavno
se neke stvari unutar svijesti posloze na tako sjeban nacin, da
onemogucavaju stvaranje koherencije sustava potrebne za okretanje
procesa i ustrajanje u vrlini. Jednako kao sto je dobrom covjeku
grijeh moguc, ali prolazan, tako je s mrakovima i vrlinom, moze im se
zalomiti, ali se ubrzo pokaju i sve nadoknade.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr