| Autor: Danijel Turina Datum: 2002-09-22 08:50:36 Grupe: hr.soc.religija Tema: Re: EVOLUCIJA ili KREACIJA!? Linija: 71 Message-ID: dkoqouk504p4pql5vnlvfbj6e6d1bak10s@4ax.com |
X-Ftn-To: Radoslav Prica fe...@inet.hr (Radoslav Prica) wrote: >> Kad sam korjen takvog zajeba uvidio kod njega, bilo je lako (ali bolno) >> priznati si i uociti isto i kod sebe, iako u drugacijem obliku. Mozda cak i >> gorem. Jedino... sad su mi neke stvari poprilicno zbunjujuce, pa moram o >> svemu nekoliko puta razmisliti. > > Kad razmislis, dobro razmislis i ako stvarno prihvacas to sto si >rekao poziv za kavu ostaje. :))))))))) LOL Znas kako ono kazu Amerikanci, there's a sucker born every minute. Nemoj sad da pocnem o tromoj masi i pitanjima kineticke energije u duhovnosti... Naime, silu cine brzina i masa, a ukoliko je brzina u jednom smjeru pozamasna, potrebna je barem jednaka sila, odnosno ulaganje energije u razvoj brzine u suprotnom pravcu, da bi se doslo do _nule_, a tek onda je moguce ubrzanje u suprotnom smjeru. Osim toga, tu se podrazumijeva reverzibilnost procesa, a to bas nije tako u duhovnim pitanjima. Naime, kad netko potone u nistavilo do odredjenog stupnja, to ima nekoliko rezultata. Prvi je stvaranje odredjenog skupa navika u razmisljanju i osjecanju sebe i svega ostalog, koje se protive svakoj duhovnoj radnji koja s tim nije u skladu. To je analogno savjesti dobrog bica, ovo je nekakva anti-savijest, kakvu svi ljudi imaju u nekoj mjeri, a koja osigurava da ces grijeh, koji cinis dulje vrijeme, htjeti ciniti ponovo i da ce ti se doimati kao ispravnost. Drugi je kaoticnost sustava, odnosno raspad osobnosti. Duhovno stanje takvog sastoji se od vrlo gadnih osjecajnih vrtloga mrznje, gnjeva, straha - prvenstveno straha, osjecaja praznine, izgubljenosti i slicnih stvari, osjecaja neizvjesnosti i nepoznavanja puta, a jedina cvrsta tocka na koju se takav u svemu tome oslanja jest njegov ego, i brijanje po tome da je on taj koji sve ima pod kontrolom, sve razumije i sve mu je jasno. Naravno, ego ga je i doveo u pakao, ali takav bi se morao doslovno raspasti da bi bio u stanju na neko znacajnije vrijeme drzati kontru egu i razviti pozitivne kvalitete. Svaki pozitivni impuls se brzo ugasi i racionalizira, a zbog razdoblja smanjene egomanije, takav osjeca potrebu za pojacanjem ega i sad pocinje brijati po mracnim sranjima daleko jace nego prije, jer se u tome osjeca mocno i cvrsto, osjeca nekakvu sigurnost poznatog. Zbog toga je prakticki nemoguce da se stvarno zla dusa ikada spasi; ona bi morala izgubiti sve odlike svoje naravi, a moje misljenje ce se promijeniti u trenutku kad jedan Tomislav bude u stanju iskreno se pokajati, odbaciti svoju gresnu narav, i ciniti dobro i nastojati u vrlini barem jednako onoliko dugo, koliko je cinio grijeh i nastojao na zlu. Onda cu _razmisliti_ o mogucnosti da se stvarno promijenio. To ti je cista fizika, on cak moze i htjeti promijeniti se, ali nije u stanju, njegova mu narav to nece dopustiti. Zbog toga Ti ja velim da si naivac, a znam i zasto. Covjek koji je usmjeren prema vrlini vjeruje kako su i svi ostali takvi, pa je posve logicno da netko odbaci gresnu narav i pokaje se, i postane drugacijom osobom. Da, to je vjerojatno u odredjenom rasponu, u smislu promjene predznaka; netko je prije brijao jedno, a sad brije minus to. Ali, promjena naravi, to vec ide teze, to se ne postize nekakvim obracenjima, nego sustavnom, dugotrajnom disciplinom, samoanalizom i tehnikama ciscenja. Da recimo meni netko zamijeni moju svijest Tomislavovom, i da moram takvu hrpu smeca dovesti do svojeg sadasnjeg stanja, optimisticka procjena bi bila sest mjeseci intenzivne yogijske prakse, i to s mojim sadasnjim znanjem. Mislim da nitko drugi ne bi uspio cak ni okrenuti trend. Potonuce u zlo ti je otprilike kao kad stavis jaje u vrucu vodu. Nakon nekog vremena ono se skuha, i sad ga mozes drzati danima u hladnoj vodi, nece se ponovo vratiti u prijasnje, tekuce stanje. Jednostavno se neke stvari unutar svijesti posloze na tako sjeban nacin, da onemogucavaju stvaranje koherencije sustava potrebne za okretanje procesa i ustrajanje u vrlini. Jednako kao sto je dobrom covjeku grijeh moguc, ali prolazan, tako je s mrakovima i vrlinom, moze im se zalomiti, ali se ubrzo pokaju i sve nadoknade. -- Homepage: http://www.danijel.org Books: http://www.ouroboros.hr |