Du??a i reinkarnacija

? to je du??a? Koja je na??a izvorna i stvarna priroda, i postoji li ona?
Je li sve pocelo na??im rodenjem, i hoce li sve zavr??iti na??om smrcu?
Nekome, tko unatoc prilicno uvjerljivim dokazima o postojanju du??e
koja nad??ivljava smrt fizickog tijela (iskustva tik-do-smrti, astralne
projekcije, prisjecanja na pro??le ??ivote) ne vjeruje u njeno
postojanje, ja zasigurno necu poku??ati ne??to dokazati, jer ako je
netko odlucio unaprijed odbaciti sve argumente, bez obzira kakvi oni
bili, ja posve sigurno necu moci ponuditi ne??to ??to on nece odbaciti.
Onome, pak, kome se cini da bi tu necega moglo biti, mogu ponuditi
nekoliko mogucnosti za razmi??ljanje.
Najce??ce spominjana definicija du??e, koja nije sama po sebi
proturjecna, jest da je du??a neka vrsta duhovne cestice, koja se
povezuje s tijelom, ali ga nad??ivljava. 
Takva definicija, iako sa strogo cinjenicne strane dvojbena,
predstavlja s gledi??ta prakticne upotrebljivosti najkorisniji radni
model, kojeg se mo??e na smislen nacin i vrlo ukratko dopuniti tako da
odra??ava cinjenice u najvecoj mjeri.
Kao prvo, treba imati u vidu da se du??a ne inkarnira izravno u fizicko
tijelo, nego pri silasku do fizickog tijela oblaci tijela sacinjena od
materije svih energetskih slojeva koji stoje na putu od tocke s koje
se inkarnira do fizickog tijela. Najni??a bica koja se inkarniraju u
ljudsko tijelo kao du??e su definirana na astralu, dakle astral je
najvi??a razina na kojoj ta bica posjeduju svjesnu prisutnost, kao
bica, i na kojoj imaju definiciju sebe. Najvi??a bica koja nose ljudsko
tijelo inkarniraju se izravno iz puru??e, oblaceci sve slojeve prakrti
na putu do fizicke razine; takva bica zovu se avatarima, Bo??anskim
inkarnacijama. Vecina ljudi ne spada ni u jednu grupu, vec se nalazi
negdje izmedu; inkarniraju se ili iz mentala, ili iz nekog sloja
kauzala; rijetke velike du??e inkarniraju se iz atmicke ili
paranirvanicke razine. U biti, pravilo je da du??a, koja odbacuje
tijelo, odbacuje sva tijela koja ne sadr??e njene stvarne elemente
licnosti, ??to najce??ce znaci da odbacuje sva tijela osim svojeg
najvi??eg dosega, neprekidno boravi u najvi??em stanju svijesti koje je
uspjela osjetiti za vrijeme svog posljednjeg ??ivota u fizickom tijelu.
Odluka za iducu inkarnaciju uvijek je odluka za nastavak razvoja, za
prekid odr??anja statusa quo, i tada du??a pocne â??rezoniratiâ?? sa oblikom
utjelovljenja koji na najbolji nacin mo??e ostvariti njenu ??elju za
rastom. Kako rezonira sa situacijom sve vi??e i vi??e, spu??ta se dublje
u kreaciju, sve dok ne dostigne najvi??u tocku na kojoj je moguce
ostvariti takav oblik rasta; to je najce??ce najni??a vibratorna razina
uopce, dakle materija. Dakle ako je ne??to moguce ostvariti u astralu,
nece biti potrebno inkarnirati se u fizickom tijelu, nego ce najni??e
tijelo du??e biti ono astralno. Ako se, pak, du??a treba inkarnirati u
fizicko tijelo, proces podudarnosti slicnog, rezonancije slicnosti,
bira idealno fizicko tijelo za takav poduhvat, dakle ono koje svojim
fizickim svojstvima, kao i socijalnim polo??ajem pru??a idealnu priliku
za razvoj. Buduci da je preciznost takve rezonancije neposredno ovisna
o snazi i velicini du??e koja se inkarnira, starije, vece du??e odabrat
ce upravo takvo tijelo kakvo im najbolje odgovara, a koji puta ce ga
cak i izravno stvoriti nekim oblikom materijalizacije (bilo
materijalizacijom zigote u maternicu, bilo materijalizacijom odraslog
tijela od tvari vi??ih energetskih razina). Slabije i mlade du??e imaju
bitno slabiju energetsku prisutnost po razinama, tako da je i
preciznost kojom biraju tijelo ogranicena; spol du??e, fizicki izgled,
ponekad cak i biolo??ka vrsta tijela mogu varirati u odredenom rasponu,
ali je bitno znati da je takvim du??ama bilo kakvo tijelo u tom datom
rasponu dovoljno dobro za ostvarenje njihove namjere, i da preciznost
nije toliko nu??na kao ??to je to slucaj s naprednim, starim du??ama koje
imaju tocno odredene misije u ??ivotu, koje ukljucuju i druge du??e.
Zbog takvih okolnosti cest je slucaj da se inkarnira citava grupa
karmicki povezanih du??a odjednom, i ostvaruje zajednicke namjere.
Istina je, dakle, da biramo vlastite roditelje, kao i situacije u
kojima cemo se naci, ali ne po kriteriju onoga ??to bi nama bilo
ugodno; mi izra??avamo na??u ??ivotnu namjeru, a Bog se brine o svemu
ostalome (ovdje je Bog mi??ljen u smislu dharme, dakle univerzalnog
svepro??imajuceg zakona koji se o svemu brine i zadovoljava svacije
istinske potrebe).
Zaboravlja li du??a u procesu inkarnacije svoju istinsku prirodu, svoju
misiju, te svoju pro??lost? U jednom smislu da, ali uistinu ne. Novo
tijelo u koje se du??a utjelovljuje naravno ne posjeduje sjecanja u
fizickom mozgu, koja bi imala veze s iskustvima pro??lih utjelovljenja,
ali citava egzistencija du??e proizvod je pro??lih utjelovljenja.
Jednako kao ??to na fizickom planu nerodeno dijete u maternici prolazi
sve faze evolucijskog razvoja, tako u svom ??ivotu covjek prolazi,
dakako ubrzano, sve evolucijske faze svojeg prethodnog duhovnog
razvoja, s tim da brzina tog prolaska ovisi o starosti i velicini
du??e; starije du??e vec ce u ranoj mladosti pokazivati razumijevanje
koje mlade du??e nece pokazati ni u dubokoj starosti tijela. Sjecanje
na pro??le ??ivote, dakle, ne postoji u vidu sjecanja na dogadaje, nego
u vidu osobnih kvaliteta koje se postupno kristaliziraju u ??ivotu
covjeka, a koje medusobno razlikuju ljude. Ne prenose se informacije,
prenosi se mudrost, prenosi se iskustvo, prenosi se znanje o onome ??to
je vrijedno isku??avanja i onome ??to valja izbjeci. Informacije, svi
dogadaji i iskustva iz svih pro??lih ??ivota, ostaju sacuvani u Bo??jem
umu, kojem su poznati svi dogadaji, kao i u dubokom sje­canju du??e.
Ponekad je te informacije moguce dovesti do svijesti za ??ivota, ali
najce??ce to nije slucaj.
Toliko o gledanju na du??u kao na pojedinacni entitet, â??atomsku du??uâ??.
Postoji i paralelno gledi??te, koje zajedno s ovim tvori ne??to ??to je
sasvim blizu stvarnosti. 
Zamislimo izvor svjetlosti, sunce, ??arulju ili ??to vec. Uzmimo
nekoliko staklenih ploca premazanih bojom. Poslo??imo ploce jednu pred
drugu, i sve ih zajedno stavimo pred izvor svjetla. Izvor svjetla
predstavlja puru??u, a obojene ploce prakrti. Recimo da je svjetlo u
odnosu na boju korozivno, te je vremenom razla??e â?? za to je potrebno
dosta vremena, ali postupno boja gubi svoja svojstva i u komadicima
otpada. Kako boja nestaje sa stakla, tako se s druge strane pocinje
nazirati svjetlost, u tockicama. Te tockice svjetla na staklu
predstavljaju ??iva bica. Postupno tockice postaju svjetlije i
svjetlije, kako se boja gubi â?? to predstavlja evoluciju bica. Kad boje
posve nestane sa svih stakala na odredenom podrucju, to predstavlja
prosvjetljenje bica, jer se njegova bit puru??e, svjetla s one strane,
savr??eno prenosi na drugu stranu stakla, bez mrlje. Recimo da je
svojstvo nekih ploca takvo da se bezbojne povr??ine stakla ponovo
oboje; to predstavlja smrt nekog od tijela bica. Ali na plocama bli??im
svjetlosti bezbojne mrlje ostanu otkrivenima, i njihova otkrivenost
olak??ava koroziju boje na udaljenoj ploci, tako da ce se uskoro na tom
mjestu boja ponovo olju??titi; tako se bice reinkarnira, preuzima novo
tijelo.
Ali u svemu tome, privid je da je bice svijetla povr??ina na staklu,
bezbojna mrlja. Bice je svjetlost s one strane stakla, uvijek i u
svemu tome, neovisno o igri svjetlosti na staklima. Svjetlost s one
strane istinska je stvarnost u svim bicima, sunce koje sja podjednako
dobrima i zlima.

("Pristup Yogina", ISBN 953-98066-0-7, Copyright(C) 1999. Danijel
Turina, All rights reserved. Zabranjeno distribuiranje teksta bez
pismenog dopustenja autora.)

-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr