On Sun, 25 Nov 2007 01:54:36 +0100, Nikolaj wrote:

> Samo zamišljati mogu kroz kakva čišćenja su 
> išli oni i kakva božanska stanja je pokazao onima, koji su Mu stvarno 
> bili učenici (i biti trunčicu zavidan - ali zapravo ne, jer ne znam što 
> bi ja napravio od toga).

Sad ću ti reći ono što sam rekao i Ratku u sličnom kontekstu - nemoj žaliti
za tim, jer nisu takve stvari uvijek blagoslov. Pogledaj recimo Felixa. On
je primio takav blagoslov da svi svjedoci koji su ga u takvom stanju
vidjeli jednoglasno govore da je izgledao iznimno impresivno i sveto.
Njegov ego nije bio u stanju izdržati svetost, jer se osjećao krivim,
niskim i prljavim zbog svih sranja koja je napravio prije, zbog svih laži i
gadarija, i izgleda da je zbog toga krenuo ostvarivati nisku sliku o sebi,
pokazati da je on zapravo govno, da nije dostojan, i evo ga sad, misli da
je svima dokazao. To su strašne, užasne stvari, i ljudi teško mogu shvatiti
koliko traumatično može biti iskustvo vlastite svetosti i Božanske prirode.
Lako je o tome filozofirati, ali kad to osjetiš, jedina ispravna stvar je
umrijeti u tome, gdje ostaje jedino *to*, na mjestu gdje je bila prijašnja
osobnost. Ta osobnost ne može "postati dostojna", ona se mora predanošću
utopiti u Božanskom. Ljudi čitaju o takvim stvarima i ne mogu steći stvaran
dojam, ali pitaj Gani što se dešava kad se suočiš s tim na užasno direktnoj
razini. To je velika strava. Ja i nju i Felixa potpuno razumijem, ali Gani
daleko više poštujem i cijenim. Njoj je bilo teško i raspadala se, ali mi
je ostala vjerna, nikad nije posve pokleknula pred vrištanjem ega. 
Dakle, ono što ti hoću reći je da je bolje da ti se stvari dešavaju polako,
brzinom koju si u stanju podnijeti, jer će rezultati svejedno biti dobri.
Veći intenzitet iskustva je mješavina blagoslova i prokletstva.

-- 
http://www.danijel.org/