On Sun, 11 Jul 2004 12:49:51 +0200, "Petar M."
 wrote:
>> Gdje ti tu vidis gresnike? Nije Isus svoju krv dao za gresnike, nego
>> za one koji zele bastiniti svetost, da se njima oprosti kazna, koju bi
>> nasljedovali po onome, sto su odbacili, dakle grijehu. Isus je dakle
>> svojom krvlju dao blagoslov oprosta onima, koji su se pokajali i koji
>> su Ga prihvatili. Daj ti meni navedi jedno jedino mjesto, iz kojeg se
>> moze zakljuciti da ce se oprostiti onima, koji ne samo da se ne kaju,
>> nego se jos i hvastaju svojim grijehom?
>
>Isus je svojom zrtvom otkupio grijehe cijelog svijeta, 

Nije. Dosta toga je u Bibliji dvosmisleno, ali posve je jasno da Isus
svojom zrtvom _nije_ otkupio grijehe cijelog svijeta.

>kao sto to
>potvrdjuje sv. Ivan kad veli: "On je pomirnica za grijehe nase, i ne
>samo nase, nego i svega svijeta."

Krivo tumacis procitano. Zrtva pomirnica je u zidovskom kontekstu ona,
koju podnosi pokajani gresnik, koji moli Boga za oprost. Bez shvacanja
toga, covjek bi mogao poput tebe krivo pomisliti da su tako opravdani
i oni koji prijanjaju uz grijeh, ali ne - opravdani su samo oni, koji
su se pokajali i mole za milost. Daj shvati to konacno, ovo sto pricas
je po svakom krscanskom nauku hereza.

>No, takodjer je
>rekao: "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit ce se." (Mk 16, 16)

Sad zbroji dva i dva.

>Uvjet da Njegova zrtva ima spasenjski ucinak u zivotu nekog
>covjeka je taj da se taj covjek krsti, tj. da u sakramentalnom
>cinu prihvati Krista kao Otkupitelja, sa svim sto to sa sobom
>donosi. 

Gle kako naglo vise nisu grijesi citavog svijeta, nego samo grijesi
krscana, i to ne formalnih nego samo istinskih.

>No, to ne znaci da Krist nije primio na sebe i kaznu
>za grijehe onih koji tu Njegovu zrtvu nece prihvatiti, koji se
>nece krstiti, koji ce Njega odbaciti. 

Krivo. Citav koncept ti je krivi. Isusova zrtva je komplicirani
koncept kojemu je centralna figura sam Isus, zajedno sa svojim naukom
i pojavom. Realno gledajuci, Isus je preuzeo na sebe teret grijeha
svojih apostola, i to je taman toliko koliko se kroz karmicku
jednadzbu izjednacava s onim sto je prosao u svojoj muci i smrti. To
su grijesi koje je on direktno potrosio. Ali!: ukoliko netko prihvati
Isusa kao ono sto on jest, kao utjelovljenog Boga, predmet divljenja i
spasitelja, samu ruku koju Bog pruza ljudima, tada je on tim
prihvacanjem ociscen od grijeha i spasen. O tome se radi. Ne
otkupljuje ljude od grijeha Isusova smrt, nego sam Isus, njegova
pojava, njegova mudrost i nauk. Tek ako netko prihvati _to_, tog i
takvog Isusa, ako se obrati i shvati istinitost nauka koji Isus
naucava, tada je istinski spasen, a svaki drugi stav vodi jedino u
besmislice protestantskog nauka. Eto, to je kljuc tumacenja, a ne to
da je Isus univerzalni zeton za oprastanje mracnim zlotvorima. Kad se
veli da je Isus poslan na spasenje citavog svijeta, to znaci da je
citavom svijetu _ponudjena mogucnost_ da ga prepozna, prihvati i tako
se spasi. Ali to ne znaci da ce se citav svijet tako spasiti, nego
samo oni koji tako odaberu.

>> Jel'da? A sto je s Mt 10,14: "Gdje vas ne prime i ne poslu?aju
>> rije?i va?ih, izi?ite iz ku?e ili grada toga i pra?inu otresite sa svojih
>> nogu. Zaista, ka?em vam, lak?e ?e biti zemlji sodomskoj i gomorskoj
>> na Dan sudnji negoli gradu tomu."
>
>To je pravedna kazna koju ce primiti oni koji su Krista odbacili.

E, to ja tebi pricam.

>No, ja u toj recenici ne vidim Krista kako se mislju na buducu kaznu
>nasladjuje, 

Pa tko veli da se nasladjuje. Raduje se kad netko prigrli istinu, a
kad je odbaci, onda sigurno nece time biti odusevljen.

>> >To je govor ljubavi, a ne mrznje.
>
>> Daj shvati da Bozja mrznja dolazi od Bozje ljubavi.
>
>Zaista je bogohulno reci da je Krist ikoga mrzio. 

Nije to uopce bogohulno. Mrziti u biblijskoj terminologiji znaci
odbacivati, biti ravnodusan, ne prihvacati. 

>Plakao je nad
>Jeruzalemom i tu svaki onaj tko iskreno cita, moze uvidjeti kakva
>je Njegova ljubav bila. Plakao je nad onima koji su ga odbacili,
>zato jer je Njemu je bilo do njih, znao je da ce bez Njega propasti.
>To je narav Bozje ljubavi.

To je jedan aspekt naravi Bozje ljubavi. Drugi aspekt je onaj iz kojeg
je Jeruzalem snasla ona propast koju mu je Isus predskazao.

>> To si sve krivo shvatio. Ja naprotiv imam visegodisnje iskustvo da
>> upravo mrznja i odbacivanje gresnika u cijelosti, bez milosti, na
>> kraju dovede do pokajanja, jer ostaje odbacen, doveden pred zid, u
>> situaciju da mora ili propasti, ili se pokajati i obratiti, a ljubav
>> bilo kakve vrste je poput slatkog otrova koji ga uljuljka u njegovu
>> grijehu i odvede pravo u propast.
>
>Ovakav pristup nikako se ne moze uskladiti sa krscanskim pristupom.

Krscanski pristup je onda pogresan i treba ga mijenjati. Ljubav bez
razumijevanja je smrtonosni otrov i vodi u propast, a taj otrov
krscani piju bez razmisljanja.

--
http://www.danijel.org/