On Tue, 22 Jan 2008 19:00:48 +0100, Ratko Jakopec wrote:

> Meni je tvoja fascinacija znanoscu definitivno pretjerana. Znanost se bavi
> s pitanjem kako, ali ne i s pitanjem koji je smisao toga.

Mislim da je ovo pogrešno, odnosno to je stav koji filozofi pokušavaju
progurati o znanosti kako bi time opravdali svoje postojanje. Naime,
znanost se ne bavi sa "kako", tehnologija se bavi sa "kako", a znanost i
tehnologija uopće nisu istoznačnice. Znanost se bavi i sa "što", i sa
"kako" i sa "zašto", ali ne na način da prejudicira "što" i "zašto", kao
što to rade filozofija i teologija, nego na način da snimi stanje, odnosno
ustanovi "što", a onda pomoću "kako", odnosno eksperimenta, ustanovi
"zašto", odnosno stvori model koji tumači stvarnost. Filozofija i teologija
počinju od modela i proglašavaju ga odgovorom na "što", odnosno superiornim
oblikom stvarnosti kojega je fizička stvarnost tek sjena. Nakon što su
svoju izmišljotinu proglasili prauzorkom stvarnosti, isprazno blebeću o
"zašto", odnosno smislu, a "kako" izmišljaju po potrebi. Tipičan primjer
toga su američki kreacionisti, kao suprotnost evolucijskim biolozima.
Evolucijski biolozi su iskopali fosile, odnosno "što". Da bi objasnili
fosile, morali su postaviti model evolucije, odnosno "kako". Odgovor na
pitanje "zašto" je tu daleko kompliciraniji, i može biti u sferi
target-driven evolucije po nečemu sličnom Teilhard de Chardinovim
teorijama, a može biti i da nema nekog posebnog "zašto" za postojanje
dinosaura, nego su postojali naprosto zato što su mogli postojati, zato što
je čudan iterativni proces mutacija i preživljavanja bolje prilagođenih
privremeno vodio u tom smjeru. Dakle "zašto su postojali dinosauri" u
znanosti nije neodgovoreno pitanje koje ostaje filozofima, nego odgovor
naprosto nije od one vrste koja bi se filozofima dopadala. Filozofi vole
odgovore poput "dinosauri su postojali zato što je reptiloidna frakcija
privremeno upravljala astralnim svijetom kao prauzrokom materijalnih
zbivanja, pa je kreirala fizička bića po svojem prauzorku, ali onda je
došlo do prevrata, došli su Elohimi iz druge frakcije i porazili reptile,
potjerali su ih u niži astralni sloj koji ne upravlja kreiranjem glavne
struje fizičke stvarnosti, i tako su reptili potisnuti s fizičkog plana".
Naravno, ni za što od toga nema dokaza, ali se sve smatra dokazom za to.
Pripadnici takve struje su prisutni i ovdje na newsima, to su ovi koji se
furaju na Štajnera i slične new age teorije. 
Teolozi bi naprosto rekli da su dinosauri postojali zato što je Bog tako
htio, jer Bog može sve, a tako piše u Bibliji koju oni prihvaćaju kao
istinitu objavu. Dakle svi imaju odgovore na "zašto", neki imaju "odgovore"
i na "kako", ali samo znanstvenici u svojim umovanjima počinju od snimanja
stvarnosti i zaavršavaju sa stvarnošću kao instrumentom provjere. Razlika
dakle nije filozofska, u pitanjima na koja se traže odgovori, nego u stavu
koji se ima prema stvarnosti; znanstvenici smatraju da je nešto istinito
naprosto po tome što postoji, što je dokazivo i provjerljivo, a ostali o
tome svemu imaju čudne ideje koje uključuju proizvoljnosti poput slaganja
životinjskih likova od zvijezda, vizije pećinskih čudaka, maštu i slične
pizdarije. 
Problem je što su materijalisti prisvojili znanost pa smatraju da je
znanost nužno materijalistička. Nije tako. Ja se ne mogu sjetiti nijedne
stvari u koju vjerujem, a da u nju nisam povjerovao nakon što sam iskopao
duhovni ekvivalent kostiju dinosaura. Dakle vidio sam nešto, i sad je
trebalo ustanoviti što je to. Ja nisam smislio Boga zato što mi je bilo
dosadno ili zato što mi je falilo tumačenje za meteorološke pojave, nego
zato što sam osjećao prisutnost goleme, kozmičke svijesti koju nisam bio u
stanju shvatiti, i čak nisam mislio da se to zove Bog jer sam uz taj termin
asocirao kršćanske gluposti koje nisu imale nikakve veze s onim što sam ja
percipirao. Isto tako nisam mislio da životinje imaju dušu dok nisam vidio
proces umiranja ptice koju je moj brat imao kao kućnog ljubimca. Vidio sam
istu vrstu "sjene" i psihičkog stanja kakvo sam prije viđao kad je neki
čovjek napravio astralnu projekciju. Dakle imao sam sposobnost astralnog
vida, kojim sam vidio eteričko tijelo životinje kako napušta fizičko, i
osjećao psihička stanja tog entiteta. Dakle opet je prvo došlo "što", onda
sam se pitao "kako", a "zašto", to dolazi na kraju, kad mi je sve ostalo
poznato. Dakle ja koristim znanstvenu metodologiju u duhovnosti - prvo
moram ustanoviti da neki fenomen postoji, onda se pitam kako to sve skupa
funkcionira, a kad si to razjasnim, pokušam stvoriti smisleni svjetonazor
koji obuhvaća sve takve provjerene i shvaćene stvari u sliku svijeta, iz
koje u nekoj točki postane jasan širi smisao. Ali ne, ne smatram da mi je
smisao poznat od početka zbog nekakve više objave ili umovanja, i u tome se
korjenito razlikujem od filozofa i teologa. 

-- 
http://www.danijel.org/