On Sun, 4 Nov 2007 21:15:04 +0100, Den wrote:

> OK, tnx, to mijenja sliku koju sam ranije stekao. Preostaje još jedna
> sitnica neobrađena u metafori: što radi ego dok smo 'online'? 

Svaka analogija ima svoje granice, ali recimo da vrti specifični thick ili
thin client, ovisno o stupnju profinjenosti.  
Recimo da dobiješ čovjeka koji umjesto da procesira svoje grijehe konačno
sudjeluje u Božjem planu, a "online veza" mu služi za kalibraciju, u smislu
da pomoću nje vrši gruba i fina podešavanja svojeg djelovanja u odnosu na
savršenu ispravnost koju osjeća odozgora. Ali postoje tu i stvari koje se
ne daju nategnuti u okvire ove analogije, koja još uvijek podrazumijeva
manje-više čovjeka s klijentske strane, s ljudskim parametrima
funkcioniranja ali usklađenog s Božjim planom (to bi bio thick client,
recimo). Za to čak i nije potrebna posebna sofisticiranost. Čudne stvari
nastupaju kad daljnjim profinjenjem sustava dođe ne samo do usklađivanja
volje, nego i poprimanja naravi, odnosno identiteta. To je točka gdje
metaforički velim da je ego umro, i tu stvari funkcioniraju na nekoliko
kontradiktornih načina istodobno. Imaš situaciju da je netko skroz čovjek i
skroz Bog istodobno, da vrši Božju volju a subjektivno radi što hoće i nad
njim nema zakona, da je istovremeno Božji instrument i Bog osobno, da je
podređen Božjem planu a istodobno je tvorac plana. 

Ljudski um nije napravljen za procesiranje takvih paradoksa i zbog toga je
daleko korisnije postići takvo stanje i onda u njemu vidjeti kako to
izgleda, nego uzaludno umovati o nespoznatljivim stvarima. Što ti vrijedi
jako precizno izrendati šniclu s krumpirima u mayi, ako bez obzira na
iznimni uspjeh uradak i dalje ne možeš pojesti jer je definiran na krivom
planu?

-- 
http://www.danijel.org/