Autor: Danijel Turina <[name]@danijel.org>
Datum: 2003-12-22 13:34:55
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Zapis s Tibeta
Linija: 32
Message-ID: bnoduvgd75mvac856gu7vkqorknlqhhk5q@4ax.com

On Mon, 22 Dec 2003 13:04:25 +0100, "Martina Zagar"
 wrote:
>"Showman"  wrote:
>> Uzmi da stojimo na Sjevernom Polu (Zemlje) i zelimo otputovati na Juzni
>Pol.
>> Mislim da cemo se sloziti da ima bezbroj puteva kojima to mozemo uciniti,
>i
>> nema nikakvog razloga da idemo istim putem.
>
>To ne mijenja cinjenicu da je Juzni pol jedan, na točno određenom mjestu i
>da je ispravna (!) orijentacija svakog hodaca - jug. Sve drugo su lutanja i
>vrludanja koja niti ne moraju dovesti do cilja.

Osim toga, ta tvrdnja o polovima je vrlo cudna, buduci da, u duhovnoj
analogiji, takve ekstreme predstavljaju samo krajnji pakao i najvise
rajsko stanje, gdje svaka promjena nuzno vodi u suprotnom smjeru. E
sad, u situaciji u kojoj bas i nisi u totalnom paklu, niti si sama
Bozja slava, bitno je razlikovati smjerove, jer jedan vodi gore, a
drugi dolje. Dakle nije pravo pitanje kojim smjerom sa sjevernog pola
krenuti na juzni, nego kojim smjerom iz Hrvatske doci na juzni pol. Tu
vec stvar postaje jako nepovoljna po relativiste, jer je pozicija
juznog pola poznata, pozicija polazista je poznata, i nije svejedno
kojim ces putem krenuti, kojim ces se sredstvima koristiti, i kako ces
citavoj stvari pristupiti. Primjerice, nekim metodama uopce nije ni
moguce doci iz Hrvatske na Antarktiku. Isto tako, nije moguce doci
samo jednim prijevoznim sredstvom, nego ih je nuzno kombinirati, i
nije bas preporucljivo ici na neku drugu stranu osim juga. Dakle,
teorije o tome da je svaki put jednako dobar i da svi vode cilju ne
drze bas vodu ni na najobicnijim svjetovnim primjerima.

--
http://www.danijel.org/