On Mon, 08 Dec 2003 14:05:22 +0100, Domagoj Klepac
 wrote:
>>Mislim da se tu radi o jednom malo slozenijem problemu, problemu
>>americkog mentalita koji ljude djeli na winnere i losere po kriteriju
>>nekakvih postignuca.
>
>Eh, ja ti se pak bojim da se tu radi samo o Corwinovoj komicnoj taktici
>odvracanja paznje. Dakle, ako nekog zestoko mrzis jer predstavlja olicenje
>svega sto tebe predstavlja u losem svjetlu, a sebe ne zelis mijenjati,
>jednostavno ces izmisliti ili iskoristiti bilo koje druge kriterije, po
>kojima ti kako-tako prolazis.

Ma da, ali ja gledam kojom se vrstom argumentacije sluzi u svrhu
demagogije, i onda protezem analizu dalje, da vidim zasto takva
taktika ima sanse biti uspjesna.

>E sad, konkretan problem je u tome sto Corwin u zivotu valjda nije nista
>znacajno postigao niti u svjetovnom smislu, pa se moze baviti samo cisto
>bezveznim kriterijima za koje vec i bakice s placa znaju da ne znaci nista,
>osim sto papir predstavlja prednost pri zaposlenju (sto je pak opet
>anarhizam iz proslih vremena i vise ne vrijedi, privatnik ce te daleko prije
>zaposliti ako za tebe ne treba placati VSS doprinose). :)))

Ma, ja mislim da on zapravo stvarno i vjeruje u takve stvari i interno
se koristi tim kriterijima, nije to samo za isfuravanje na van. Naime,
jedan od glavnih motiva za zavrsiti faks je vjerovanje da ti to na
egzistencijalnoj razini nesto znaci. Rijetki su oni koji nesto
studiraju radi znanja.

>>Naravno, po tom kriteriju je winner onaj tko umre
>>s najvise novaca, a jos je i slavan.
>
>Treba sad ovdje razlikovati nekoliko stvari. Jedno je americki mentalitet,
>koji se koncentrira na novce i zaradu, a drugo je mentalitet koji mjeri
>necije obrazovanje. Amerikanci se ne furaju bas previse na obrazovanje, sto
>je vidljivo i iz njihovog sistema - kod njih je obrazovanje, kao i sve
>ostalo, podredjeno komoditetu i mentalitetu potrosackog drustva, 

Ma to ti je sve isti kurac; razlikuje se samo zeton kojim mjeris
svjetovni uspjeh, ali uvijek se sve vrti oko svjetovnog uspjeha.
Obrazovanje je tu isto u funkciji karijere, a onoga tko studira nesto
iz gusta, a ne iz koristi, ce drzati budalom. Tipicno vidjenje
svjetovnog uspjeha kod nas se svodi na sljedece: zavrsis osnovnu
skolu, zavrsis srednju skolu, zavrsis neki trazeni faks (npr. FER),
nadjes dobar posao (placa >=7000 kn), kupis stan i auto, ozenis se,
imas jednog ili dva klinca, i imas nekakav ugled u strucnim krugovima.
To ti je u osnovi to. Ljudi se razlikuju po tome sto neki nikad ne
pocnu postavljati pitanja o svrsi citave stvari, a neki pocnu, i oni
se pak razlikuju po tome sto neki od njih naprave nesto konstruktivno,
a neki totalno puknu zbog osjecaja besmisla. Citav sustav meni jako
lici na ovo blagdansko ludilo oko Bozica, gdje se prakticki ljubav
vrednuje poklonima, pa ako nekoga volis, moras mu nesto pokloniti. Ja
recimo ne brijem tu brijicu, i zbog toga se uvijek moze naci netko
nalik Bakiji, tko ce iz toga izvuci zakljucak da ja eto ne volim
Romanu zato sto joj ne kupujem poklone. Velim, sve je to ista stvar, i
svodi se na identifikaciju unutarnjeg stanja s vanjskim sklopom
okolnosti.

>gdje se
>samo gleda kako sto lakse postici/kupiti sto vise. Naravno, buduci da je
>takav mentalitet u neskladu sa stvarnoscu, to na kraju zavrsava slicno kao i
>sve MLM sheme - svi, osim eventualne nekolicine na vrhu, ulazu uzasan trud u
>svoju komociju, koju nikada zaista ne postizu.

U prijevodu, netko od citave stvari ima korist. To je ocito na
primjeru s blagdanima, kad je jasno da imaju korist ducani, odnosno
industrija, i da se radi o marketinskom triku namijenjenom povecanju
potrosnje robe.

>Mentalitet kojem je bitno formalno obrazovanje pak krece od idealnog slucaja
>u kojem je formalno obrazovanje odraz stvarnog znanja i sposobnosti, pa ako
>je netko doktor necega, valjda zna mnogo o tome. 

To u nekim slucajevima ima smisla, ali najcesce, nazalost, nema. U
slucaju teorijske matematike ces rijetko naci nekoga tko je zavrsio
PMF, a da se u to ne razumije, ali vec u slucaju elektronike i
softvera imas ljude koji su prosli ispite strebajuci, ali u praksi
nista korisno nisu u stanju napraviti, pa ce firma koja ih zaposli
imati gadnih problema dok oni u praksi ne nauce kako se rade stvari.
Naravno, ako je netko motiviran, i ako uz faks stvarno nesto i
pokusava sam napraviti, on ce iskoristiti znanja stecena na faksu i
bit ce daleko sposobniji od nekoga tko nije isao na faks; recimo,
cisto sumnjam da bi netko bez faksa znao isprogramirati DSP, ali s
druge strane, to tesko da bi znala napraviti i vecina inzenjera.

>Takvo davanje vaznosti
>titulama postoji zbog toga sto ljudi teze formalizaciji i imenovanju stvari,
>umjesto prepoznavanja i prihvacanja stvarnih vrijednosti, jer je bitno lakse
>vidjeti ima li netko oznaku dr. ispred imena, nego realno procjeniti necije
>znanje i sposobnosti. 

To je uvijek bila popularna fora. Osim toga, ako si bezvezni brijac
koji zeli na nekoga ostaviti dojam, vise ti se isplati investirati
nesto truda u faks, nego stvarno postati impresivnom osobom. 

>Kraj tog ciklusa formaliziranja znanja imamo primjer
>promatrati u Hrvatskoj, gdje faksevi imaju tek malu do nikakvu korelaciju sa
>stvarnim znanjem i to je ljudima vise-manje jasno, ali ces svejedno naici na

Ma, u Hrvatskoj je situacija s obrazovanjem totalna katastrofa, uz
nekoliko svijetlih iznimaka. Recimo, citavo osnovno i srednje
obrazovanje, plus vecina fakulteta, ustrojeni su totalno pogresno i
vecina onoga sto se uci je ili beskorisna, ili pogresna. Pozitivna
iznimka je recimo FER, gdje sam vidio da ljudi izmedju ostaloga uce
stvarno korisne stvari, koje ce im u praksi trebati (npr. ustroj
mreznih sustava itd), a ne totalne pizdarije kao na filozofskom.

>roditelje starije generacije kojima je bitno da njihovo dijete/unuce "zavrsi
>faks i bude netko i nesto", bez obzira sto ce ti i sami istovremeno reci da
>"danas svaka susa ima faks" i da sam faks nista ne znaci. Primjeti da se u
>ovoj fazi vise nigdje niti ne spominje stvarno stanje stvari - da je
>formalno obrazovanje nesto sto bi trebalo rezultirati vecim znanjem i
>sposobnoscu, a da je znanje i sposobnost ono po cemu bi se covjeka trebalo
>cijeniti - nego da je upravo obrnuto, da se formalno obrazovanje smatra
>zivotnim postignucem, a znanje i sposobnost se u cijeloj prici niti ne
>spominju.

Da, to je tako.

--
http://www.danijel.org/