On Tue, 16 Sep 2003 10:47:26 +0200, "Ivica"  wrote:

>A zašto je fundamentalizam loša stvar ?

Mislim da imate semanticki problem. Naime, vi zapravo mislite na
fanatizam, a ne na fundamentalizam. Fundamentalizam je, AFAIK,
"vracanje osnovama", odnosno, "sola scriptura" stav, po kojem je bitan
jedino temeljni (fundamentalni) spis religije, a sva nadgradnja je
bezvrijedna i treba je odbaciti. Taj mentalitet se razlikuje od
mentaliteta recimo katolika, koji smatraju da proces objave nije
prestao u trenutku zakljucenja zadnje knjige u Bibliji, nego se
nastavljao kroz povijest, primjerice kroz ucenja svetaca. 
Fundamentalizam i fanatizam su vrlo slicne stvari, u smislu da su
fundamentalisti cesto ili uvijek fanatici, ali nisu sinonimi.
Fundamentalizam je sustav misljenja koji trazi utociste u barem jednoj
cvrstoj tocki, svetom spisu kojeg drzi neupitnim temeljem, u strahu od
otvorenog svijeta u kojem nema bas cvrstih tocaka. On je negativan
utoliko sto predstavlja suzenje percepcije stvarnosti, odnosno
filtriranje stvarnosti kroz sveti spis, gdje je sveti spis bitniji od
stvarnosti i gdje se stvarnost moze zanemariti naustrb spisa. Takvo
suzenje percepcije je osnovna odlika fanatizma i fanatickih sustava,
jer fanatici traze jednostavne odgovore umjesto slozenih, oni zele
pojednostavljeni svjetonazor u kojemu nalaze sigurnost, u kojem ce
naci vlastitu vrijednost. Tako Zeljko Zidov u svojem svjetonazoru
nalazi vrijednost - on je spasen i na pravom putu, i sad mu preostaje
obratiti druge. To je iznimno ugodna pozicija po njega, jer je on u
poziciji da moze sebe, koji je "spasen", drzati boljim od covjeka koji
bi na svakom objektivnom testu prosao kao bolja i potpunija osoba, a
samo po kriteriju pripadnosti "ispravnom" svjetonazoru, bez uvida u
osobne kvalitete. Taj kriterij "spasenosti", kojim covjek izborom
nekoliko jednostavnih misaonih linija moze sebe drzati boljim od
drugih ljudi, s kojima se inace ne bi bio u stanju usporedjivati,
osnovna je karakteristika sektaskog mentaliteta. Primjerice, covjek
koji se citav zivot neuspjesno pokusavao usporedjivati s boljima od
sebe, izborom odredjenog svjetonazora (odnosno prihvacanjem sustava
vjerovanja) sad se naglo stavlja u poziciju da tim istim ljudima
"propovijeda" s visine, drzeci sebe boljim, ne zbog toga sto su se
njegove kvalitete popravile, nego zato sto je prihvatio svjetonazor
koji ga samom pripadnoscu tom svjetonazoru cini "boljim" od
ne-pripadnika. Taj mentalitet je iznimno stetan i destruktivan, i
predstavlja bijeg od stvarnosti, i omogucava, recimo, vozacu taksija
koji je "spasen", da iz pozicije superiornosti prodikuje covjeku
kojega uopce ne poznaje, a s jedinim ciljem bijega od stvarnosti u
kojoj bi se s tim covjekom morao usporedjivati po cistom i
transparentnom kriteriju osobnih kvaliteta. Hrpu puta sam se nasao u
poziciji da mi pripadnici razlicitih sekti pokusavaju iz te pozicije
prodikovati, bez ikakvog znanja o meni osim onog da ne pripadam
njihovoj sekti, cime oni automatski svojataju pravo smatrati da imaju
nesto sto ih cini boljima od mene, i sto bi meni trebalo, sto je
uzasno ohol i bezobrazan stav.

--
http://www.danijel.org/