On Sun, 28 Dec 2003 13:59:48 +0100, " s l a p" 
wrote:
>> grijeh ocito ne remeti funkcioniranje na van, nego odnos s Bogom
>> iznutra. Bolja je usporedba sa slojevima stakla izmedju svjetla koje
>
>Tako je. Zasto? Pa zato sto je taj "unutarnji sloj" u vezi sa Bogom i Bog je
>hrani svojim Duhom kojim joj daje zivot.

Tocno, ali ono o cemu ja pricam, jest da grijeh korodira i blokira
upravo tu vezu s Bogom.

>> je atman, s jedne strane, i fizickog tijela s druge strane. Grijeh
>> baca blato po tim staklenim plocama, pa ako ih dovoljno zaprljas, vise
>> se nista svjetla ne nazire, i veza izmedju vjecnosti i tijela se gubi.
>> Naravno da svjetlo idalje postoji, i da nije unisteno, isto kao sto i
>> sunce postoji i kad zadje za oblak, ali to ti je od slabe koristi ako
>> si s krive strane oblaka.
>
>Nije ti to dobar primjer jer grijeh je vezan uz volju sunca i sunce je to
>koje potamnjuje,koje ne prima hranu Duha,cunce je to koje se moze
>ugasiti,nisu bitni oblaci!

Daj citaj pazljivije. Sunce je u ovoj analogiji atman, koji je zapravo
samo drugo ime za brahman, Apsolut. Nema dvije ili tri ili milijun
dusa. Dusa je jedna, dusa je sam Bog, Bozji aspekt koji prosijava kroz
Kreaciju. Covjek je dakle neka vrsta svjetlosti koja prolazi kroz
razlicite slojeve, energetska tijela, i pada na fizicki plan. E sad,
ukoliko bice svojom voljom i odlukom bira zatvoriti kanal kroz koji
prolazi ta svjetlost, svjetlost ce tamo gore idalje postojati, ali
dolje nece, odnosno to bice dolje ce nastaviti postojati kao nekakav
zombi, prazno iznutra i bez duse (sto je, BTW, opis Tomislava koji su
mi dali ljudi koji su ga vidjeli uzivo, i sto je opis nekih drugih
mrakova koje sam ja vidio uzivo - sami sebe izjedaju u svojoj tami,
uvijek birajuci ponovo zlo i niskosti, i odricuci se Bozanskog).
Otkupljenje o kojem pricaju krscani, jest ponovna uspostava veze s
Bogom, uspostava predanosti Bogu i utemeljenje u istini - kao sto Isus
veli, "istina ce vas osloboditi". Ta istina, koja je Bog, jest
otkupljujuca sila koja covjeka uzdize i dovodi ga u sve vecu
podudarnost s Bogom, sve dok covjek sam ne postane utjelovljenom
Bozjom nazocnoscu na svijetu. To je jedan ekstrem, dakle puna Bozja
slava, a drugi ekstrem je potpuno prigusivanje Bozje svjetlosti koje
za rezultat ima vjecnu smrt, odnosno, ne-zivot, jer je istinski zivot
Bog. Takvo nistavilo nije nepostojanje, u smislu da te nema, nego
nepostojanje u smislu uzasne unutarnje praznine koja te izjeda,
nedostatak unutarnjeg mira, nedostatak sklada, nedostatak icega
pozitivnog. Takav zloduh sam sebe izjeda u mraku, i zeli jedino siriti
svoju prazninu i zlo, da proguta i druge. Tolkien je fantasticno
opisao takve u svojim knjigama, nigdje nisam vidio bolji opis.

Sto se tice price o suncu, ona ima biblijski temelj, izmedju ostalog i
u prici o razmetnom sinu. U biblijskoj prici, razmetni sin se pokajao
i obratio, ali da nije, bilo bi posve zamislivo da je umro u tudjini u
svinjcu, i da su ga svinje pojele. Bog je dakle sunce koje sja nad
svima jednako, ali neki ne zele gledati sunce, i mrze ga, te se
sakrivaju u mraku i tamo oslijepe na svjetlost, i na kraju propadnu u
tami. Takav izbor za mrak je onaj kad netko cuje rijeci istine i
prezre ih, kad vidi bice vrline i prezre ga, kad vidi zlo i raduje mu
se. 

>> To je, zapravo, vrlo slab nacin unistavanja duse. Daleko je jaci oblik
>> duhovnog samoubojstva zli svjetonazor, odnosno odbacivanje onoga sto
>> stoji za vrlinu, i prihvacanje onoga sto se protivi Bogu. Onaj tko zlo
>
>Los svjetonazor radja i losa djela za koja ce se morati odraditi placa. 

To se podrazumijeva, ali tu sad ne pricamo o standardnom mehanizmu
karme, nego o ekstremnim konzekvencama duhovnog razvoja, koji u jednom
smjeru vodi u jedinstvo s Bogom, a u drugom smjeru vodi u totalnu
prazninu i zlo koje samo sebe izjeda u tami.

>Vjerujem da covjek mora vidjeti
>Istinu i odbaciti je da bi sebe prokleo i u prkosi Bogu umro.

Da, to tocno tako funkcionira. To je razlog zasto je Isus za Judu
rekao da bi mu bilo bolje da se nije ni rodio. Zasto, zato sto je
ovako imao prilike vidjeti Isusa, upoznati ga i izdati, i tako
zavrsiti u paklu.

>Da,jednima na propast a drugima na spas. Istina cesto dojde ne birajuci i
>covjek je sam odgovoran je li bio zelen ili sazrijeo da cuje Istinu i
>slijedi je. 

Oni koji su previse zeleni da bi uopce ista shvatili, samo trpe losu
karmu (jer, u svojoj ogranicenosti su mogli i ograniceno odabrati, a
ne samo ograniceno odbaciti dobro), ali ne i propast. Propast snalazi
one koji su u stanju shvatiti i onda odbace.
Primjerice, imas mnostvo ljudi koji ne razumiju duhovne istine, ali
ipak na svoj naivni nacin vjeruju u Boga i mole. Takvi cine dobro,
iako u neznanju, i Bog im pomaze da od ogranicenog dobra dospiju do
stvarne spoznaje i savrsenstva. Oni, pak, koji u istom neznanju
preziru Boga, ne cine sebi dobro, iako to njihovo odbacivanje nije
onoliko fatalno koliko bi bilo da imaju vise razumijevanja. Nece,
dakle, svim nevjernicima biti isto. Neki ce dobiti packe, a neki
vjecnu smrt, ovisno o tome sto su vidjeli i kako su se prema tome
postavili. Nije isto kad sagrijesi dijete i odrasao covjek.

--
http://www.danijel.org/