On Wed, 7 Apr 2004 10:32:42 +0200, "boris"  wrote:
>> Naravno, nitko od vas nema nista suvislo za prigovoriti tome, ali
>> nemate dovoljno petlje priznati da ste u krivu, da je Crkva u pravu,
>> da sam ja u pravu sto sam stao na njenu stranu, a da ste vi pod
>> utjecajem propagande klevetali onoga tko je u citavoj prici upravo
>> pozitivac, a braneci interese kriminalaca. To se vama ne da, jer iz
>> toga slijedi da ste u najboljem slucaju budale, pa vam je
>> jednostavnije traziti nekakve imaginarne urote izmedju ljudi koji vam
>> govore istinu i ukazuju vam na zablude.
>
>
>Corwin ti je lijepo odgovorio, ali pošto mislim da njega imaš u filteru
>pokušat ću ti prepričati ono što je rekao.

Ma zaboli me sto je on rekao, on je jedan zlonamjerni duhovni invalid
koji valja totalne gluposti pritom se drzeci kao da otkriva duboke
istine.

>Osnovna greška u ovom tvom razmišljanju je ta što unaprijed pretpostavljaš
>da je firma, pravni subjekt, kompaktan i da svaki dio te firme živi za to da
>prema vani sprovodi baš takvu politiku kakva se tebi čini izvana, pa tako i
>politiku izrabljivanja potlačenih. A nije tako. 

Tu se ti raspravljas sam sa sobom i skreces temu na nekakve sporedne
pizdarije. Bitno je da je logika kapitala usmjerena prema
maksimizaciji dobiti, a ne prema maksimizaciji srece ljudi, ili prema
provodjenju Bozje volje. To je dakle cilj kapitala, a metode provedbe
ovise o sekundarnim faktorima, primjerice pravnoj regulativi,
sindikalnoj organiziranosti, ponudi i potraznji na trzistu rada i sl.
To ti u prijevodu znaci da ces radnike iskoristavati koliko maksimalno
mozes. Idealna situacija po tebe je kad ima vise radnika nego radnih
mjesta. U takvoj situaciji, mozes ih maksimalno eksploatirati, a ako
se bune, prijetis im otkazom. Ukoliko se probaju sindikalno
organizirati, otpustis ih i zaposlis druge, koji ce pristati na lose
uvjete zato sto su dovoljno ocajni. Buduci da svi poslodavci iz iste
branse dijele iste interese, medju njima ce postojati interni
sporazumi o politici prema radnicima, pa ce oni medjusobno dogovoriti
kriterije apsolutnog minimuma koji ce ponuditi radnicima. Taj fenomen
koji je posebno vidljiv u trgovackim lancima prenosi se lancanim
principom do proizvodjaca, naime buduci da drze vecinu trzista, mogu
diktirati proizvodjacima uvjete, primjerice traze iznimno veliki rabat
i tako smanjuju dobit proizvodjaca. Proizvodjac onda pak prenosi teret
na svoje radnike, koje ili otpusta, ili im smanji placu, ili im za
istu placu da vise posla, i sad pak i proizvodjac mora ili izvlaciti
maksimum iz radnika, ili propasti. Rezultat je ekstremni pritisak na
vecinu populacije koja radi u proizvodnji i trgovini, s druge strane
su nize cijene robe u maloprodaji i povecana javna potrosnja. Ukratko,
sto vise ljudi kupuju, imat ce manje novaca i morat ce vise raditi, to
je povratna sprega koja se moze jasno iscitati, za razliku od onoga
sto prosjecno bedasti covjek misli, dakle da su veliki ducani dobra
stvar zato sto je u njima jeftinije.
U osnovi, to je situacija identicna onoj prvobitnom akumulacijom
kapitala i ekonomskim krizama prije WW2. Postoje dva rjesenja, jedno
funkcionira u demokratskim, a drugo u nedemokratskim drzavama. U
nedemokratskim drzavama, radnici su 90% populacije, a nemaju mogucnost
promjene svojeg stanja kroz instrumente pravne drzave, odnosno ne mogu
izabrati vlast koja ce provoditi njihove interese. To je situacija
divljeg, nereguliranog kapitalizma. Radnici tada dignu revoluciju i
uspostave svoju vlast, a buduci da nemaju pretjeranog pojma o
upravljanju drzavom, odvedu je u propast unutar desetak godina.
U demokratskim sustavima, radnici koji cine 90% populacije imaju pravo
glasa, koje je interesantno politickim strankama, koje prilagode svoj
program na takav nacin da uvaze interese radnika, a takodjer i
interese velikih poduzetnika koji imaju know-how za upravljanje
drzavom, a drze u svojim rukama veliki dio instrumenata moci. Radnici
tada dobiju zakonsku podrsku za sindikalno organiziranje, i tako se
ogranicava stupanj pritiska koji poslodavci mogu vrsiti na radnike. To
je takozvani regulirani kapitalizam, kakav postoji u svim zapadnim
drzavama, i u kojem postoji ravnoteza moci koja sprecava poslodavce da
ugnjetavaju radnike, i radnike da ucjenjuju poslodavce preko neke
mjere.
To ti je kratki pregled. E sad, situacija u kojoj se nalazi Hrvatska
je otprilike negdje oko prvobitne akumulacije kapitala, s tim da
postoji formalna zakonska zastita radnika, ali koja je naslijedjena i
formalna, tako da u osnovi ne postoji valjana ravnoteza snage, nego je
situacija daleko slicnija divljem kapitalizmu u kojem je bilo manje
radnih mjesta nego radnika, i gdje su ih poslodavci neograniceno
eksploatirali. 
Ovo su, naravno, parametri koji vaze za prosjecne uvjete i prosjecne
radnike, a u specijalnim uvjetima i bransama imas cak i obrnutu
situaciju, da ima vise radnih mjesta nego radnika, i tu poslodavci
radnike maze i paze, naravno ako su pametni. Isto tako, za odredjene
stvari se isplati koristiti freelancere, koje se angazira za tocno
odredjeni posao za koji se dogovore lova i rokovi, primjerice vecini
se nece isplatiti imati dizajnera na placi, nego ce ga angazirati kad
im zatreba, tako da imas profesionalce freelancere koji prilicno dobro
zaradjuju a nisu zaposleni. Uglavnom, da ne idem previse u sirinu, u
razlicitim podrucjima vladaju razliciti uvjeti, i tu grijese ovi
siroti bedaci koji misle da na moju firmu i na Mercator mogu
primjeniti iste kriterije. U Mercatoru rade slabo kvalificirani
radnici koji nemaju izbora, a za mene rade ekstremno kvalificirani
strucnjaci koji imaju izbora koliko hoce, a za mene rade zato sto mi
vjeruju, a i zato sto kod mene mogu raditi na stvarima koje bi inace
mogli samo sanjati, pa imaju prilike za strucno usavrsavanje. Dakle,
moj programer moze, ako je nezadovoljan, naprosto otici drugdje na
posao koji ce se placati izmedju 6 i 10 KKn, jedino sto ce mu tamo
biti dosadno jer ce morati sarafiti mrezne kartice i instalirati
windowse, umjesto da programira gadna sranja kao kod mene, i razmislja
sto ce si od toga uzeti za napraviti doktorat. S druge strane,
blagajnica koja dobije otkaz s posla koji se placa 2000 kn imat ce
ozbiljnih problema naci posao. Zbog toga ja ni teoretski ne mogu
eksploatirati radnike, a vlasnik velikog ducana moze bez problema. To
je ono sto ne razumiju blesani koje ti citiras i prepricavas. Isto
tako, oni ne razumiju da je zapravo Crkva jedina nada tim
obespravljenim radnicima da im se makar malo olaksa teret, buduci da
regulativa sustava klasicnog tipa nije funkcionalna.
Naime, ako radnici nisu kvalitetno organizirani, veliki kapital ima u
rukama medije i drzavnu administraciju i radi sto hoce, primjerice
socijalnim inzenjeringom - primjer je vidljiv u novinskim clancima
koji su kriticni prema Crkvi, a koje ce samo mali broj upucenih
analiticara povezati s interesima velikog kapitala, pogotovo ako se
radi o npr. kritici crkvenog stava o seksualnom odgoju ili kritici
filma Pasija. Zapravo, radi se o sofisticiranom, tesko primjetnom
mehanizmu, i tek ce poneko ustanoviti jaku vezu izmedju, primjerice,
ljevicarskih udruga za prava zena, i velikog kapitala. Oni koji
dovoljno pomno prate medije, kao primjerice ja, nakon nekog vremena
razviju prilicni cinizam prema stvarima koje recimo "liberalni
intelektualci" progutaju s kozom i kostima. Naravno, i Crkva koristi
slicne mehanizme, samo na daleko grublji nacin. Recimo, Crkva je
izmislila aferu s Rozmanovom sektom da bi dobila podrsku za zakon o
zabrani osnivanja malih vjerskih zajednica. Nisu doduse uspjeli
progurati ukidanje postojecih, ali to ce probati napraviti ispod zita,
pravnim trikovima. Recimo, postojeca mala vjerska zajednica ima pravo
da je upisu u drzavni registar, ali naprosto njen zahtjev za upisom
naidje na birokratske zapreke i nikad se ne realizira. Crkva mora puno
uciti od liberala, oni svoju propagandu prodaju na takav nacin da
ljudi misle da su uzasno pametni jer su se tome sami dosjetili, pa su
njihove ovce dvostruke ovce po tome sto ni ne znaju da su ovce; Crkva
se najcesce koristi negativnim metodama poput sirenja straha, paranoje
i ksenofobije, sto nailazi na otpor, dok liberali koriste ego trip kao
sredstvo motivacije kod sirenja propagande. Zato je posebno zabavno
gledati kako sad, kad je Crkva manje-vise uspjesno progurala par
zakona, kapital poteze konce socijalnog inzenjeringa i pokusava
propagandom poljuljati poziciju Crkve i predstaviti sebe u pozitivnom
svjetlu, a razni glupani koji bi o sebi htjeli misliti da su napredni
i samostalni mislioci nesvjesno ponavljaju tu propagandu posvuda.

--
http://www.danijel.org/