-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE-----
Hash: SHA512

On 02/03/2012 10:09 AM, Siniša Knežević wrote:
> No, ako idem ja slikati nešto, kao totalna dilajla za slikanje,
> pristupim čisto, garant će djelo ispasti bogu za plakati.
> 
> Dakle, mislim da je konačni produkt nečijeg rada itekako određen i
> pristupom čovjeka koji radi i samim načinom rada.
> 
> Stoga, ako je konačno djelo prljavo i sam autor je prljav.
> Kužiš, nije mi jasno kako u lancu zla netko može glumiti sveca? Kako se
> netko može opravdati izlikom da je pristupao čisto nečistom djelu?
> 
> Prije bih rekao da je sama percepcija čistog i prljavog, dobrog i zlog,
> u samom subjektu koji radi. Naime, ako je moja obitelj egzistencijalno
> ugrožena, radit ću bilo što, pa makar nekome to izgledalo prljavo, da
> riješim situaciju.
> 
> No, na taj način bih mogao pogledati i Corleonea Kuma kroz druge naočale
> i opravdati njegova djela borbom za više vrijednosti: čast,
> dostojanstvo, hrabrost...

Cijeli tvoj tekst je toliko nesuvisao i promašen da nemam na što
replicirati, to je za sjesti i plakati.

Daj si odi pročitaj onaj tekst koji je nedavno bio ovdje o ustaškoj
jedinici koja se herojski borila kod Staljingrada i to ti je primjer
čistog djelovanja i nečistog djela. Dakle ratovali su na tuđoj zemlji za
naciste ali to su činili hrabro i dostojanstveno i na njima zapravo nema
mrlje. Recimo ovaj:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Mesi%C4%87_(NDH)

"Nakon njemačkog napada na SSSR dodijeljen je na samom početku 369.
pojačanoj pješačkoj pukovniji, jedinici vojske NDH koja se u sastavu
100. lake divizije njemačkog Wehrmachta borila protiv Sovjetske Crvene
armije na istočnom bojištu. Mesić prolazi nedostatnu ubrzanu obuku u
Dollersheimu gdje je imao čin topničkog potpukovnika i zapovjednika
nezavisnog artiljerijskog odjela pukovnije. Cijela 369-a pukovnija pa i
potpukovnik Mesić su ustvari formalno njemačka jedinica Wermachta s
Njemačkim vojnim oznakama i ustrojem jer NDH nije nikad ni objavila rat
SSSR-u.
Odlikovan je za hrabrost nakon Harkovske bitke njemačkim željeznim
križem prvog reda i višestruko pismeno pohvaljen i odlikovan od Hrvatske
i Njemačke komande i osobno od generala Sanne-a zapovjednika 100.te lake
divizije za topničko umijeće tokom napredovanja po Rusiji i kasnije
Staljingradske bitke. General Sanne je pismeno pohvalio Mesićevu
artiljerijsku jedinicu 21 i 22.2.1942. te je osobno 23.2.1942. uručio
potpukovniku Mesiću željezni križ za hrabrost u borbi."

"Potpukovnik Mesić i artiljerijski odjel pukovnije se smještaju kod
Staljingradske zrakoplovne škole i obližnjeg groblja gdje provode većinu
vremena od rujna 1942 do predaje Rusima krajem siječnja 1943. Izgleda da
su u prvoj fazi napada na Staljingrad u rujnu i studenom 1942 podrumi
škole i ispražnjeni grobovi poslužili kao priručni bunkeri. Mesić odlazi
na kratki odmor u Hrvatsku tokom studenog 1942 no vraća se u tada još ne
opkoljeni Staljingrad 25.10.1942. Mesić i njegova artiljerijska podrška
je prema sačuvanim pismenim dokumentima i pohvalama njemačkih
zapovjednika bila često preciznija, bolja i pouzdanija od njemačkih
topnika zahvaljujući odličnoj koordinaciji topničkih motritelja i
topova. Njemačka komanda Mesića (nakon već primljenog željeznog križa za
hrabrost drugog reda) odlikuje i željeznim križem prvog reda."

"Poručnik Baričević je od samog početka časnik 369 pukovnije i napustio
je Staljingrad 'u noći 22/23.1.1943.kao poslijednji Hrvat'. U svojem
službenom inače dosta kritičnom i otvorenom izvještaju pisanom
30.6.1943. Baričević piše o Mesiću slijedeće:
"Naš topnički odjel bio je uviek uz pješake, odnosno u našoj blizini.
Iztakao se već u prvim borbama kod Valkija a zatim u zimskoj vojni
1941/42. U Staljingradu nalazio se kod groblja nedaleko od zrakoplovne
škole. .......... Konačno moram iztaknuti doista vitežki lik
podpukovnika Marka Mesića koji je bio uzoran častnik velike stručne
spreme, osobite hrabrosti i izkrenog domoljublja. On je uživao ljubav
svih boraca naše pukovnije, s njima i za njih je živio i valjda i umro.
Sudbina je imala pravo kad je odredila da je podpukovnik Mesić, i samo
on, dostojan da povede našu slavnu pukovniju u njezinu posljednju borbu.""

Nakon pada Staljingrada pao je u Sovjetsko zarobljeništvo, gdje su od
preživjelih formirali svoju vlastitu borbenu jedinicu, koja je na kraju
ironijom sudbine završila pod Titovim partizanima. Dotični časnik je
naprosto u svim vojskama nastavio raditi svoj posao. Na kraju ga je udba
zatočila i mučila pod sumnjom da radi za NKVD, a pustili su ga na miru
tek nakon što su ga gurnuli pod vlak koji mu je odsijekao noge.

http://www.jutarnji.hr/heroji-za-pogresnu-stvar--baceni-na-staljingrad/243640/

"Potpukovnika Mesića zapovjednik Ivan Markulj karakterizirao je kao
čvrstog, mirnog, ozbiljnog i skromnog, vrlo dobrih općih i vojničkih
sposobnosti. U službi je, kaže Markulj, predan, savjestan i točan, a u
borbi je hrabar i pribran, te ga je preporučio za viši čin i označio ga
sposobnim za vođenje divizijskog topništva. Iste je ocjene Mesić dobio i
od svojih njemačkih nadređenih. Odjel kojim je pukovnik Mesić rukovodio
postao je poznat po vrlo učinkovitoj vatri na bojištu. Privatno, Marko
Mesić bio je miran i neostrašćen čovjek."

- -- 
http://www.danijel.org/
-----BEGIN PGP SIGNATURE-----

iEYEAREKAAYFAk8rrZEACgkQU8G6/NHezOfGSACgsDK67otBYzNWu510+x0snGth
8usAoNwIX2qxR9W6o6sH5LtGt0h4VnSx
=D+VA
-----END PGP SIGNATURE-----