On Sun, 9 Nov 2003 21:24:49 +0100, "Marin Bozic" 
wrote:
>Ma je, glede studentica je i moj stav isti. Jedina je ograda koju imam
>kad bas covjek nema ni telefon, ni mjesto za istusirati se, ni siguran
>krevet.
>On jest kvalificiran za rad u fotokopirnici (i ovaj tip me bas i molio
>da mu nadjem takvo nesto, bas je fotokopirnica ili blagajna bila u
>igri). No dodatni je problem sto niti jedan vlasnik fotokopirnice nece
>ni cuti za ideju da bi zaposlio prosjaka. Pogotovo ako ujedno ima na
>izboru i studentice koje bi zaradjivale i na neki drugi nacin osim ovog
>kojeg si naveo. Onda na kraju ispada da oni kojima je posao najvise
>potreban da bi se iz uzasne situacije izvukli, a traze ga, najteze i
>dolaze u priliku da ga dobiju.
>
>Npr. gle kvake 22: Tog mog prosjaka bi neki graditelji i zaposlili, ali
>na crno. A to znaci lova tek na kraju mjeseca i to "mozda". I sad kako
>da on to prihvati kad uopce nema niti mali "crni fond" iz kojeg bi
>financirao tih mjesec dana za vrijeme kojih ne prosi, tj. ne dobiva
>svjezu lovu, a mora se prehraniti, makar jednim sendvicem dnevno na
>gradilistu. Ma ok, naslo bi se "nesto nepredvidjeno odnekud", valjda
>ipak nije ovaj svemir tako bezlican da nece pomoc onome koji hoce
>napravit nesto, ali je situacija u svakom slucaju gora nego vecini ljudi
>koji stoje doma i nezaposleni su, a imaju majku koja im kuha veceru.

Da se razumijemo: moj osnovni prigovor na koncept "davanja sirotinji"
jest standardni paket osjecaja krivnje koji se namece onima koji
imaju, i prakticki se smatra njihovom duznoscu pomagati onima koji
nemaju. To je potpuno pogresno. Onaj tko je do novaca dosao na posten
nacin, i tko je platio drzavi poreze koje ona trazi, nema vise prema
nikome nikakvih duznosti. Zasto? Zato sto je porez po definiciji
doprinos opcem dobru, ono sto pojedinac daje drustvu, zapravo drzavi
koja onda to rasporedjuje tamo gdje misli da je potrebno. Dakle, ako
nekakva odgovornost postoji, ona postoji na onima koji nece placati
porez i na drzavi koja si kupuje skupe aute umjesto da organizira
kvalitetniji socijalni program koji bi iskorijenio krajnje siromastvo.
Dakle, nitko ne moze reci covjeku "ti imas novce, daj ih siromasnima",
kad su na te novce drzavi placena davanja od oko 60% sve skupa, ako
racunamo porez koji placa firma, porez koji placa onaj tko dobiva
novce, i porez na rashode (PDV). Bogati ljudi su dakle najveci
dobrotvori, jer oni vecinu svojeg novca daju za opce dobro, a zapravo
je najveci dobrotvor ne covjek koji si je kupio jeftini auto, nego
onaj tko je kupio iznimno skupi, jer su porezi eksponencijalni. Ako
hoces kupiti Mercedes E55 AMG, njegova netto cijena je 75 K EUR, a
cijena do registraciji u HR je 120 K EUR. Dakle, covjek koji vozi tu
zvijer od auta dao je za tu privilegiju 45 K EUR siromasnima, sto ti
je cijena nekakvog dvosobnog stana ili kuce u nekom dijelu HR koji
nije Zagreb. S druge strane, covjek koji se ponosi time sto prosjacima
svaki dan da po pet kuna takvoga ce gledati s visine i misliti si kako
je moralno superiorniji od njega, jer, eto, on daje sirotinji, a ovaj
si je kupio auto koji kosta kao vila na Tuskancu.

To je bio jedan prigovor. Drugi prigovor je da je najveci problem u
pomaganju sirotinji njihov mentalitet, jer ces tu rijetko vidjeti
nekoga tko je siromasan zato sto mu je rat ili potres srusio kucu, pa
sad nema nista, a marljivo je radio cijeli zivot. Takav ce biti
siromasan samo privremeno, on ce probati nesto organizirati, poduzeti,
i prilicno ce se brzo izvaditi iz siromastva. Vecina ljudi ima tocno
odredjeno dozivljavanje sebe, i unutar tog dozivljavanja sebe se
nalazi i dozivljavanje vlastitog mjesta na imovinskoj ljestvici. Ako
netko razmislja kao siromah, od njega naprosto ne mozes napraviti
bogatasa, cak ni da mu das da dobije na lutriji. Cuo sam za neku
statistiku po kojoj se svi koji su dobili na lutriji unutar godinu
dana vracaju na svoju razinu prihoda od prije dobitka. To znaci da oni
naprosto nisu u stanju zaraditi vise. Primjer je ona kurva koja se
proslavila kad su je uhvatili da u autu pusi kurac Hughu Grantu. Cak
je dobila nekakve uloge u pornicima, zaradila novce za "svoju pricu",
te je novce u kratkom roku spiskala, i za par mjeseci je opet radila
kao kurva na onoj istoj ulici. Nekim ljudima naprosto ne mozes pomoci
da se izvuku iz dreka jer je drek njima u bitnoj naravi, nije im
akcidentalan. Oni jesu drek i od dreka. Sad ce se na to sablazniti oni
koji vjeruju da su svi ljudi prekrasna bica od svjetlosti, i ja cu se
sloziti da stvarno ima ljudi koji su prekrasna bica od svjetlosti, ali
ima ih i koji su obicna govna. Ne mozes, dakle, nauciti magarca
letjeti i svinju pjevati, to njima naprosto nije u naravi, bez obzira
na to sto postoje ptice koje i lete i pjevaju, a tebi se dopalo
gledati ptice i htio bi da svi budu poput njih.

Treci prigovor je taj, sto su prosjaci cesto bezobrazni profesionalci,
koji uce svoju djecu od malena uzgajati otrovne i stetne astralne
obrasce, i koje bi bolje bilo pobiti nego im davati novce. Ja naprosto
nisam motiviran dati novce nekome tko postavi astral tipa "ja sam
jadan i zato mi treba dati novaca". Ja ne cijenim jadnost i ne placam
novce za nju. Ako hoce novaca, neka se postavi kao covjek, stane
uspravno i veli mi "ja sam besmrtni i sveprozimajuci brahman u tijelu
kojemu je potrebna pomoc, daj mi novaca da imam cime ocitovati
Bozansku moc koja je u mojoj naravi". Ako sretnem prosjaka na ulici
koji ce stati iza takve recenice, taj dan cu mu rijesiti financijske
probleme do kraja zivota. S druge strane, kad vidim malog cigana koji
je "jadan", radije bih stao na njega cipelom, nego mu nesto dao.

A kao dodatak, radi boljeg shvacanja moje pozicije, treba shvatiti da
ogroman dio proracuna moje firme ide na pokrivanje financijskih
problema ljudi koji bi inace bili u gadnim problemima po pitanju
novaca, prakticki jednaki dio novaca ide u rjesavanje socijalnih
pitanja grupe ljudi koja gravitira oko mene, koliko ide u razvojne
projekte - taman toliko, koliko je izvedivo a da firma ne propadne.
Onaj glupi idiot Slap ne kuzi da Domchi, kojemu je on preporucao da te
novce podijeli sirotinji, radi po cijeli dan da bi novce upucao u
firmu koja vecinom svoje aktivnosti rjesava socijalna pitanja, a
drugim dijelom aktivnosti proizvodi korisne stvari kojih inace ne bi
bilo i bez kojih bi svijet bio daleko gore mjesto, da sad ne pricamo o
eksperimentalnoj ulozi stvaranja radnog okruzenja u kojem se ljudi
osjecaju dobro i nitko ih ne jebe u mozak. 

Mislim, pun mi je kurac ljudi koji daju 15 kuna mjesecno prosjacima i
misle da su si time kupili visoko moralnu poziciju, iz koje mogu
drzati prodike ljudima koji mjesecno u cistu socijalu upucaju iznos
koliki je njihova brutto placa za tri mjeseca, a istodobno za razliku
od njih rade stvari koje su od stvarne koristi. Takav ce se napraviti
pametan pa ce meni reci neka prodam auto i podijelim sirotinji, ne
shvacajuci da ce sirotinja tek tada dobiti manje, jer cu ja biti manje
efikasan bez auta, pa necu moci zaraditi toliki visak. 

--
http://www.danijel.org/