On Sun, 27 Jan 2008 13:00:11 +0100, Ratko Jakopec wrote:

> On Sat, 26 Jan 2008 21:26:55 +0100, Danijel Turina wrote:
> 
>>> Paaa ne bas, nesto drugo sam htio reci, ali vidim da to nikome ne mogu
>>> objasniti
>  
>> Pa ne možeš. Ti hoćeš reći da je filozofija sloj na kojem se formira
>> svjetonazor, a ja velim da je filozofija rezultat svjetonazora
> 
> OK, imas znanost i religiju, mozes religjiju podrediti znanosti, mozes
> znanost religiji, mozes im podjeliti nadleznosti. 
> 
> Netko veli da je znanost sve, a religija praznovjerje, drugi veli da je
> religija sve, a znanos djavolja zamka. Sto su sad ti stavovi, neciji
> svjetonazor ili necija filozofija i u cemu bi bila razlika ako to ne bi
> bila necija filozofija kako ja mislim nego neciji svjetonazor kako izgleda
> ti mislis?

Idemo to drugačije postaviti, jer ovdje postoji problem s rasponom
definicije pojmova.

Ljudi imaju određena svojstva, i ta njihova svojstva bitno utječu na
njihovu percepciju stvarnosti. To znači da ljudi već u onom koraku u kojem
pristupaju stvarnosti rade određenu selekciju, na temelju
proto-svjetonazora koji proizlazi iz njihovih svojstava kao osoba. Dakle
ako svim ljudima daš iste činjenice, oni će na temelju tih svojih
proto-svjetonazora izvući različite zaključke. Jedni će na temelju opažanja
svijeta vjerovati da ima Boga, drugi će vjerovati da ga nema. Tu dolazimo
do onoga što ja tvrdim, da na temelju osobnih svojstava ljudi formiraju
proto-svjetonazor, na temelju toga se pak dalje bave opažanjem i
filozofiranjem, u smjeru koji taj proto-svjetonazor diktira, i završavaju
formiranjem finalnog svjetonazora, koji se sastoji od svih mogućih
racionalizacija koje su napravili kako bi stvarnost uskladili sa svojim
željama o tome što bi željeli da jest, što su morali prihvatiti zato što
nisu imali izbora ali su to protumačili svakako, i onoga što su negirali
unatoč opažanju zato što nisu htjeli da toga bude i da tako stvari
funkcioniraju. Hrpu racionalizacija koje održavaju koheziju tog
svjetonazora možemo nazvati filozofijom; filozofija služi više opravdavanju
vlastite slike svijeta, nego sintezi percepcija u svjetonazor, kako ti
pokušavaš tvrditi. Dakle ti veliš da ti treba nekakav sustav u koji bi
stavio opažanje, sustav pomoću kojeg se vrednuju pojave, stvari i
kvalitete, koji tvori nekakav referentni koordinatni sustav u koji se sve
ostalo smješta. To je istina, i u nekakvom teoretski idealnom slučaju bi to
funkcioniralo tako da se na temelju opažanja stvarnosti kreira unutarnja
psihička mapa stvarnosti, koja opaženom daje značenje i smisao. U praksi,
ljudi kreću od nekakvog predefiniranog stava uvjetovanog što genetikom, što
karmom, što kolektivnim astralom, i na temelju toga za početak odlučuju što
je stvarno a što nije, odlučuju što će tumačiti u svjetlu čega, i stvarnost
se tu "priznaje" tek ako je se baš ne može zanijekati jer je previše
nezgodno, ali joj se daje tumačenje tako da se uklopi u predefiniranu
sliku. Filozofija tu služi prije svega da bi se racionalizirali vlastiti
kriteriji selekcije i da bi se objasnilo zašto trebaju biti upravo takvi. 
Materijalistička znanost je samo oblik tog principa - netko kreće sa stavom
da on ne želi da Boga bude, i želi vidjeti takav svijet gdje ga nema. Onda
na temelju toga formira perceptivne filtere i opaža samo ono što mu se
uklapa, a ono što mu se ne uklapa izracionalizira. Rezultat je taj da
matematičari opažaju svijet koji je matematički, a zašto, zato što su
počeli od toga da eliminiraju sve aspekte svijeta koji se ne daju
reducirati na matematiku, i percipiraju samo ono što se da matematički
modelirati, i zaključak im je da je svijet matematički. Rušenja takvog
svjetonazora nastupaju kad nekoga stvarnost toliko jako prasne da mu
kompromitira proto-svjetonazor, kad ga prasne po onoj unutarnjoj emotivnoj
motivacijskoj strukturi na temelju koje racionalizira sve ostalo. To se kod
glupih ljudi dešava rijetko ili nikad, kod pametnijih svako toliko, a u
zrelijoj fazi sve više blijedi ta jaka struktura želja s kojom bića
pristupaju svijetu i zbog koje žele da svijet bude točno onakav kakav su si
zabrijali, jer jedino takav odgovara za ostvarenje njihovih planova i
fantazija. 
Zbog poznavanja ljudskih motivacijskih struktura, jako sam skeptičan prema
svim sustavima razmišljanja koji modeliranje stvarnosti započinju s
proto-svjetonazorom. U tom kontekstu znanost nije velika iznimka, ali opet
mi se čini kao manje sranje od recimo religije, koja je školski primjer
proto-svjetonazora koji sam sebe dokazuje.

-- 
http://www.danijel.org/