On Sun, 21 Sep 2003 19:42:21 +0200, "Vladimir Dananić"
 wrote:
>> I unutar kompjutorske igrice mozes predvidjati ucinke na temelju egzaktnih
>> zakonitosti, ali su te zakonitosti svejedno proizvoljne, i netko ih je
>> sasvim dobro mogao naciniti drugacijima. U toj tocki se gubi smisao
>> proucavanja te specificne igrice, i postavlja se pitanje proucavanja
>> autora softvera.
>> 
>
>  To je jedna od mogućih predočbi Boga, odnosno njegova stvaranja.
>  Kako god shvatio prirodne zakone, oni su ozbiljni, i proizvoljni
>  su samo ako Bogu pripišeš određenu dozu neozbiljnosti, u smislu
>  da Boga kaže "dosta mi je ove igre, idem napraviti njeku drugu 
>  igricu".

Krivo. Naime, jedan autor moze napraviti nekoliko igrica koje ce sve
biti razlicite i s razlicitim zakonitostima, a sve ce odrazavati
njegovu narav, karakter i namjere na izvjestan nacin. Dakle, ovaj
svijet je proizvoljan, i mogao bi biti drugaciji, i doista postoje
svjetovi koji su drugaciji, i to u fundamentalnom smislu, recimo
gradjevna tvar nije materija nego misao.

>  Ako ovu prispodobu guraš do krajnjih granica, onda moraš moći 
>  odgovoriti na pitanje kako bi stvoreni likovi jedne igrice
>  bili u stanju proučavati autora igrice.

Radije uzmi analogiju s virtualnom stvarnoscu, odnosno s nekim
uredjajem koji se covjeku prikopca na mozak i projicira mu prividnu
stvarnost slicnu snu. Likovi u toj prividnoj stvarnosti su stvarna
bica, koja mogu razmisljati o svojoj okolini, a u ovom slucaju se neka
bave fizikom virtualnog svijeta i dokazuju zasto taj svijet mora biti
bas ovakav, i zasto ne postoji Bog. :)

>> Ja velim da niti jedan sustav, koji zatvara oci pred opazanjem koje ne
>> moze objasniti, ne moze biti prozvan znanstvenim.
>
>  Ti govoriš o sustavu, ja govorim o ljudima kakvi jesu.

Joj, nemoj o ljudima kakvi jesu. Zlo mi je vec. :( Ja bih radije
pricao o ljudima kakvi bi trebali biti.

--
http://www.danijel.org/