On Thu, 23 Feb 2006 13:14:13 +0100, Rade Zerjavic wrote:

> "Danijel Turina"  wrote in message
> news:17gfx9gk641bm$.eczj34z1zzte.dlg@40tude.net...
> 
> U krajnjoj liniji tvoj stav je: Ako zbog svoje sposobnosti nekog ugrozavam,
> to nije moj problem, nego njegov, jer bi on morao shvatiti i ne kompenzirati
> svoju nesposobnost na primitivan nacin. Drzava je duzna stiti tebe od njega.
> Tako nesto bi ubrzalo evoluciju, jer bi prisiljavalo gresnike da se odluce
> izmedju propasti i spasa.
> (Mislim da bi ovo bila ucinkovita strategija kad bi `sile svjetla`
> prevladale `sila mraka`).

Dovoljno je samo postaviti pitanje "tko je taj, koga necija sposobnost
ugrozava?", pa da postane posve jasno da takve ne treba stititi.
Primjerice, ako sposobni doktor svojim primjerom ugrozava nesposobnog,
treba li zakonski nastetiti ovom dobrom, da ne bi svojim strsanjem
ugrozavao sivu gomilu nesposobnih? Treba li kazniti sposobne ucitelje zato
sto svojim primjerom ukazuju na nesposobne ucitelje? Treba li kazniti
sposobne biznismene zato sto svojim pozitivnim primjerom osudjuju gubitase?
Treba li kazniti marljive radnike zato sto ce zbog njih lijencine dobiti
otkaz? To je niz pitanja koja se postavljaju, i meni je ocigledno da
nesposobne treba zatuci a sposobne dici na vrh. Tu se cesto mijesa
sposobnost s bogatstvom, sto uopce ne mora biti - primjerice, neki
znanstvenik uopce ne mora biti posebno bogat, da bi bio iznimno koristan za
drustvo. Sposobni student moze biti siromasan. Kriterij vrednovanja treba
biti unutar grupe, dakle kad se usporedjuju znanstvenici s drugim
znanstvenicima, lijecnici s drugim lijecnicima, ucitelji s drugim
uciteljima, pri cemu unutar svake grupe treba poticati dobre primjere a
onim losima maksimalno zagorcati zivot. Treba li uopce napomenuti da bi
rezultat bio iznimno blagotvoran za drustvo u cjelini (izuzev, dakako,
luzera, koji se u takvom sustavu ne bi mogli provlaciti)?

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/