Autor: Danijel Turina Datum: 2012-02-25 10:22:57 Grupe: hr.soc.religija,hr.soc.politika Tema: Re: Marks i Isus Linija: 123 Message-ID: 99a6cc672a293b54d152a7cca06c0746@tioat.net |
-----BEGIN PGP SIGNED MESSAGE----- Hash: SHA512 On 02/25/2012 09:45 AM, Tomislav Portada wrote: > "Presvetli Danilo" wrote: > >> On 2012-02-24 21:32:03 +0100, Rado said: >> >>> On 02/24/2012 07:53 PM, Presvetli Danilo wrote: >>> >>>> On tebi jest neprijatelj, za razliku od ostalih kojima nije. Oni su >>>> našli luđaka (doduše inteligentnog i s velikim egom, ali ipak u >>>> konačnici samo luđaka) i uhvatili ga u kolo pa se zabavljaju na >>>> njegov račun. Ti to za sebe teško da možeš reći. Ukoliko je i >>>> tebi to samo zabava, onda imaš gadan problem i trebao bi se >>>> zamislit nad time. >>> >>> (nadlakćuje se na stol) >> >> Nadlakćivanje je nedovoljno i nebitno. Treba razmisliti, neovisno >> u kojoj pozi misliš. > > Mislim da je Rado htio reći da je asana[1] "nadlakćivanje" najprimjerenija > meditaciji koja mu je sugerirana. > > [1] http://hr.wikipedia.org/wiki/Asane Zanimljivo je promatrati takve "rasprave" iz pozicije sociološkog istraživanja, dakle promatrati kako nastaju "opće poznate istine" i faktoidi u ljudskom društvu. Dakle imaš par teško, ali baš teško psihički bolesnih likova koji se naglas razgovaraju sami sa sobom i izmišljaju različite ludosti, koje drugi njima slični luđaci prihvaćaju ukoliko se stvori presjek između njihovih ludosti, i sve je zapravo svedivo na to da im nešto uzrokuje psihičku traumu pa se oni organiziraju kako bi bacali kamenje na njen izvor, onako kako se čopor pavijana u Africi svojedobno organizirao u bacanju grana i kamenja na autobus koji je zgazio jednog od njih u prethodnom prolazu. Ukratko, ludnica ili čopor majmuna daju vrlo kvalitetnu psihološku i sociološku aproksimaciju fenomena koji opažam ovdje na newsima, dakle prije svega Dejanovića i njegove sekte debila. Dejanovićeva grupa je sociološki gledano kombinacija sekte i bande, dakle ponaša se točno kao ulička banda organizirana oko neke ideologije, čega su primjer recimo navijačke skupine, s tim da ovi imaju vrlo labavu pozitivnu koheziju (ne postoji nešto *za* što navijaju) što kompenziraju zajedničkim predmetom mržnje i ritualima povezanim s time, dakle svoju pripadnost bandi članovi izražavaju kroz govor i djela mržnje usmjerena prema svemu što ima veze sa mnom, na što drugi pripadnici bande reagiraju svojevrsnom afirmativnom galamom, sa značenjem "ugh, ugh, ovaj naš!". Ukratko, emocionalna razina te bande je negdje na razini čopora pavijana, s tim da pavijani u svojem čoporu obavljaju i neke konstruktivne aktivnosti, npr. jebu se, traže hranu i sl., što ovima inherentno nedostaje pa nedostatak emocionalne ispunjenosti kakvu majmuni dobivaju iz rituala zajedničkog trebljenja buha i traženja voća pokušavaju kompenzirati s više govora mržnje prema meni, što je valjda jedini podražaj koji im je u stanju proizvesti ugodu - vjerujem da im ne bi bilo tako fino ni da se probaju međusobno seksualno stimulirati. Naprosto, jedina stvar na koju se njima diže kurac je mržnja. To pak ograničava mogućnost usporedbe čak i s životinjskim čoporima, koji su obično organizirani oko učinkovitijeg zadovoljavanja potreba, a mržnja prema drugom čoporu je sporedna posljedica toga. Ovo je baš specifično ljudska patologija, i izvan ljudskih mitova i povijesnih primjera joj nije moguće naći ekvivalent. Kao i sve bande, i ova teži proširenju, a sredstvo regrutacije koje ovi koriste je mržnja. Naprosto traže nekoga tko me iz ovog ili onog razloga mrzi, pa ukoliko prođe par uvodnih koraka na newsima pozovu ga na sastanak bande uživo u svojoj čevabdžinici, gdje izmjenjuju ideološki prihvatljive fraze omalovažavanja i mržnje prema meni, natječući se u tome tko će izmisliti nešto gnjusnije, uvredljivije i podlije, što se odmah prihvaća kao istinito budući da smatraju da nešto tako ružno sigurno mora biti istinito, jer da nije, zašto bi me inače toliko mrzili? Doduše, s novim regrutima moraju paziti da ne pretjeraju, i idejno politička indoktrinacija mora biti postupna, jer će inače taj zaključiti da su luđaci i neće htjeti imati posla s njima unatoč tome što me mrzi. To podsjeća na unutrašnja previranja unutar nacističke stranke, gdje su jedni mrzili Židove zato što su lihvari, drugi su ih mrzili zato što su ubili Isusa, treći su ih mrzili zato što im je bogati Židov preoteo curu, a četvrti su ih mrzili zato što su povjerovali nacističkoj propagandi o Židovima kao nižoj rasi. Takva grupa mrzitelja uvijek ima svoje unutarnje tenzije, pa je za vođu grupe bitno da se pobrine da mržnja prema zajedničkom neprijatelju uvijek bude na prvom mjestu i da nadglasa sve moguće unutarnje tenzije, jer će se inače nositelji raznih lokalnih ego-tripova i frakcija unutar grupe međusobno poklati, pa zajednički cilj uništenja neprijatelja neće biti postignut. Opet, mogućnost usporedbe s nacističkom strankom je ograničena budući da je nacistička stranka bila prije svega pozitivno orijentirana, dakle zagovarala je dostojanstvo i veličinu Nijemaca te snažnu i moćnu Njemačku, a mržnja i borba protiv percipiranih neprijatelja je bila samo sredstvo ostvarenja pozitivnog cilja. Dejanovićeva banda ne posjeduje nijedan pozitivan cilj, dakle oni nemaju nikakvu ideju o tome što bi radili da ja nestanem - oni misle da će se nekakav smisao magično ukazati kad mene uklone, ali oni nemaju neku svoju konstruktivnu stvar koju žele raditi a u kojoj ih ja smetam. Nacisti su u tom smislu bili daleko koherentniji: oni su htjeli graditi industriju, ceste, kulturu, avione i svemirske rakete, a imali su dojam da su ih isprejebali s jedne strane Francuska i Engleska nakon WW1, a s druge strane židovski lihvari i relativistički kulturni elementi, pa kad su se riješili toga što im smeta stvarno su radili nešto konstruktivno, dakle ceste, brodove, avione, svemirske rakete, radio i televiziju. Uspoređivati Dejanovićevu bandu s nacistima je dakle potpuno nepravedno i uvredljivo prema nacistima, koji su napravili puno dobrih stvari i imali su prije svega pozitivne ciljeve, dakle napraviti *nešto*, i usput pobiti sve koji smetaju. Ova Dejanovićeva banda je daleko sličnija uličnim bandama koje su nedavno razbijale London - nije da bi oni sad radili nešto konstruktivno pa im zgrade i auti u tome smetaju, nego naprosto osjećaju zadovoljstvo kad bacaju kamenje i molotovljeve koktele na nešto vrijedno, lijepo i dobro što je napravio netko drugi, a u usporedbi s čime se osjećaju inferiorno, manje vrijedno, pa to žele zgaziti jer ne žele da bude nečeg većeg od njih. Ukratko, stvar je zanimljiva na jedan specijalan način, na koji bi zagnojeni čir na šupku bio zanimljiv proktologu, ili patološki serijski ubojica defektologu, ali moraš imati želudac za to. - -- http://www.danijel.org/ -----BEGIN PGP SIGNATURE----- iEYEAREKAAYFAk9IqG8ACgkQU8G6/NHezOd8QQCfQWirvjlNJjZkmVgJ1l3sS9Wf CeYAmgO3k6UZ/OOF9YF3nuhjuFc+5vas =iuis -----END PGP SIGNATURE----- |