Autor: Danijel Turina
Datum: 2004-05-17 22:03:25
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Voljeti neprijatelja?
Linija: 31
Message-ID: 966ia0h68k6mh8m8uvrje3n9q647usl4eo@4ax.com

On Mon, 17 May 2004 21:51:06 +0200, "Matija Herceg" 
wrote:
>"Danijel Turina"  wrote in message
>> A cuj, u ovoj konkrentnoj situaciji ja bih se postavio na takav nacin
>> da udare mene, a ne staricu, buduci da ja dobro podnosim udarce. Nakon
>> toga bih probao izbjeci bilo kakav sukob i samo nastavio dalje. Ako bi
>> ovi na silu pokusavali isprovocirati sukob, koji se nikako ne bi mogao
>> izbjeci, odabrao bih medju njima najjaceg i najveceg, i pokvario mu
>> dan. Ono, uhvatis ga za mali prst i slomis ga, zabijes mu prst u oko,
>> koljeno u jaja, lakat u solarni pleksus.
>
>A sto ako znas da ces jos gore proci ako jednog udaris?
>Jednome slomis prst, a ova dvojica te pretuku i time polome vise kostiju
>nego ti ovome jednom. Dali je mozda bolje pretrpiti par udaraca i nastaviti
>svojim putem ili je to kukavicluk?

Nije pitanje nastaviti svojim putem ili ne. Pitanje je sto raditi kad
ti ne daju da nastavis svojim putem. 

>I sto ako sutradan ili za dva tjedna (ili za 2 mjeseca) sretnes takvu jednu
>budalu ponovno na ulici, ali sad je sam i mozes mu se osvetiti. Dali je
>bolje praviti se da ga ne vidis i samo ga mimoic ili doci do njega i
>pokvariti mu dan?

Ne napadas. Ali kad si napadnut, onda nema zajebancije. Onda radis sto
mozes i moras. A kad imas takav stav, dakle da nemas straha i da si se
spreman boriti do smrti, onda najcesce takvima ni ne pada na pamet da
u tebe zabadaju. Pronaci ce si laksu zrtvu. 

--
http://www.danijel.org/