On Wed, 7 Jan 2004 12:20:20 +0100, "Martina Zagar"
 wrote:

>Buduci da ti izuzetno smetaju subjektivni
>elementi one druge, mogao si tretirati iskrenost kao govorenje istine jer su
>primjeri koje sam navodila potpuno u skladu s tom definicijom.

Jao, jao, ovo je stvar koju su Indijci raspravili prije pet tisuca
godina, ali izgleda da nekim "modernim umovima" i dan danas nije jasna
problematika.

Indijci su prvo dosli do toga da je istina najveca vrlina, nakon cega
se netko dosjetio da istina i vrlina nisu uvjek istoznacnice, jer je
moguce govoriti istinu na takav nacin da se njome nanosi uvreda, huli
Bog, cini nasilje i laze (primjer je kad tvrdnju da Bog nema posjeda i
nevezan je svijetom iznosis kao "Bog je zadnja sirotinja i bijednik",
ili kad razbojnicima velis istinu o tome gdje se sakrio covjek kojega
progone, ili kad kazes samo cinjenicnu istinu bez konteksta, sto je
vrhunski alat za laganje, recimo bio je slucaj u HR kad je neki
tycoon, kad se razveo od zene, prikazao da je dobio otkaz u firmi, da
je na burzi i da dakle ne moze davati alimentaciju, gdje je to sve
istina, ali je istina i da je firma u njegovom vlasnistvu i da ima
nekoliko stotina milijuna ili cak milijardi dolara posjeda).

Onda su razmisljali u cemu je stvar, i zasto je istina uglavnom toliko
dobra stvar, a ponekad nije. Zakljucili su da je istina dobra stvar
zato sto se njome izrice brahman, krajnja istina i vrhovna stvarnost.
Ali, osim sto se izrice istinom, brahman se izrice i dobrim djelima,
zrtvom, afirmacijom dobra, nenasiljem, vjerom i prije svega predanoscu
Bogu. Dakle, bitno je koliko se u necemu ocituje Bog, a istina je
dobra kad ocituje Boga, a losa je kad je obojena grijehom i sluzi
zapravo za laganje i sakrivanje Boga. Isto tako su i sve ostale
kvalitete, poput nenasilja, dobre kad ocituju i slave brahman, a lose
su kad zapravo sluze kvalitetama tame i pomracenja. Istinom je moguce
lagati, i nenasiljem ciniti nasilje, isto kao sto je moguce reci laz
koja ce afirmirati visu istinu, i ciniti nasilje koje ce afirmirati
zivot.
Primjeri toga su ona prica o "pravom sinu" koju je netko nedavno
poslao ovdje na newse, kad se onaj mornaricki casnik pretvarao da
doista jest sin umiruceg covjeka da bi mu pruzio utjehu, iako je to
formalno laz, a takodjer i situacija kad ubijes ubojicu koji zeli
aktivirati bombu i tako ga sprijecis da ucini golemo nasilje, ili pak
ubijes otmicara aviona koji zeli avion zabiti u zgradu, kad ubojstvo
afirmira nenasilje i mir.

Ali to je sad ipak malo previse sofisticirano za ljude sektaskog
mentaliteta koji zive za jednostavne i stereotipne odgovore u kojima
su finese i subjektivnost znakovi za obavezno pljuvanje, a zive za
laganje vadjenjem iz konteksta i slicne sotonine izume.

--
http://www.danijel.org/