On Fri, 19 Dec 2003 12:50:54 +0100, "Showman"
 wrote:
> 'Da, gospodaru'.
> 'Nije li isto tako solidan i realan i prisutan kao i Himalaji ?'
> 'Je, gospodaru, no ipak sam uvjeren da on nije nista vise nego kreacija
>moga uma'.
>Kang Rinpoche se neocekivano nasmijao. ' Naucio si dobro svoju lekciju,
>Pema', rekao je.
>
> Pema je iznenada razumio sto ga je Kang Rinpoche pokusavao nauciti. Cijelo
>iskustvo je bilo samo testiranje ucenika. Ako uspije u kreiranju Yidama koji
>ce hodati i pricati s njime njegov guru bi mu rekao da njegove studije tu
>zavrsavaju buduci da sada ima najmudrijeg i najmocnijeg moguceg ucitelja.
>Ucenik koji bi to prihvatio bi se osudio na neuspjeh - i bio bi poslan da
>ostatak zivota provede u neudobnoj halucinaciji. Ucenik koji bi izrazio
>sumnje je naucio lekciju da cak i najmocnija bozanstva nisu nista drugo do
>kreacije ljudskog uma.
>
> No Pema je otisao dalje. Istog casa kada je razumio Kangove rijeci bio je
>pogodjen realizacijom da svijet oko njega, svijet koji je uvijek smatrao
>tako realnim, nije nista drugo nego misaona forma, 'budni san' konstruiran
>unutar nase vlastite glave i projiciran van, posve isto kao sto je napravio
>s Yidamom.
>
> Na taj nacim je Pema postigao prosvjetljenje.

Jao, jao.
Recimo to ovako.
Imas Damira Rozmana i njegovu sektu. Oni su naucili kako voljno
proizvesti fantaziju u kojoj se druze s duhovnim bicima na duhovnom
svijetu, npr. s Isusom i Krsnom igraju kosarku ili sto vec. Jasno je
da je to njihovo iskustvo fantazija, iako za njih ima privid realnosti
- stovise, to im je realnije od vecine drugih stvari.
Treba li iz toga zakljuciti:
a) da su ljudi u stanju zabrijati po svakakvim pizdarijama, 
ili
b) da su Isus i Krsna uvijek i iskljucivo samo predmet umisljanja, da
ne postoje niti su postojali kao stvarne osobe, i da, stovise, nista
zapravo ne postoji, sto je dokazano time sto je moguce zamisljati
nepostojece stvari koje se potom doimaju realno?

Mislim, to je sve necuvena hrpa cistih govana, i moras biti stvarno
duhovni patuljak da bi bio u stanju ozbiljno shvatiti tu vrstu
"prosvjetljenja". Sve u svemu, citav taj princip je promasen i pada na
jednostavnom nacelu koje veli da je zbiljsko ono, sto nastavi
postojati i kad prestanes o tome misliti, odnosno da drvo koje pada u
sumi proizvodi zvuk posve neovisno o tome je li ga tko cuo. To sto si
je neka osoba sklona umisljanju stvorila perceptivnu iluziju koju
naziva Isusom ili Bogom, apsolutno ne negira postojanje pravog Isusa i
pravog Boga. Ali, s druge strane to pokazuje na koje nacine je moguce
zabrijati, i kao takvo je korisno.

--
http://www.danijel.org/