On Thu, 8 Jul 2004 11:38:13 +0200, "Branimir Maksimovic"
 wrote:
>> Stvarno ste
>> karikature, nije ni cudno da vas bezboznici ismijavaju. Potiskujete
>> vlastiti negativitet i pretvarate se da ste bolji nego jeste, i onda
>> kad vam se to potisnuto vrati, mislite da vas vrag iskusava. Ovoga
>> koji se potpisuje sa "sveti" nema sto iskusavati, eventualno da
>> provjeri je li mu i dalje sto posto odan.
>>
>
>Danijele, mislim da je moj post dovoljno jasan, da potvrdjuje
>ono o cemu govoris. Ziveo sam u zabludi i to priznajem.
>To je jedna lekcija koju nikad necu zaboraviti.

Ja se stvarno nadam da je tako, jer imam dojam da je ljudima koji se
krecu u krscanskom misaonom kontekstu iznimno lako pasti u zablude ove
vrste, buduci da vraga i Boga dozivljavaju kao figure s atributima
(dakle bijeli i crni), a ne kao eksponente odredjenog stanja duha
(dakle stvarnost-ljubav-svijest-sloboda i
oholost-mrznja-neznanje-ogranicenost), koje je tu jedino bitno. Tako
je, naime, moguce imati dojam da se vragu kao zamisljenoj osobi
protivis, a zapravo vragu kao stanju duha sluzis i pripadas. S Bogom
vazi isto. Ako si u situaciji da moras birati izmedju dvije osobe, od
kojih jedna veli da je Bog a druga da je vrag, sva je prilika da su
obje konstrukti tvojeg astrala. Boga ne mozes s nicim pobrkati, Bog je
samo-svjedoceca istina, tu nema ni sumnje oko identiteta ni dvojbe,
jer ta istina sama za sebe svjedoci, Bog naprosto emanira spoznaju i
razumijevanje i u Njegovoj svetoj prisutnosti nema vise nikakve sumnje
i neznanja. Tamo gdje je sumnja u pogledu identiteta, gdje je
neizvjesnost, neznanje, tamo sasvim sigurno nije Bog, i ako moras u
takvom kontekstu birati izmedju dva necega, po svoj prilici biras
izmedju dvije vrste iluzije.
Svakom bicu astrala je lako iz tvojeg astrala procitati kako si
zamisljas Boga ili Isusa, i reproducirati tu sliku, i reci "ja sam
Bog" ili "ja sam Isus". Ali, nije bitno je li takav u bijelom i
isijava svjetlost, dakle kako _izgleda_, nego sto si ti dok to gledas.
Ako u tebi nema promjene, ako si isti, ako je to izvana a ti sa
strane, onda sasvim sigurno nije ni Bog, ni sveto bice, nego neka
prikaza. Bozja prisutnost se ocituje poput sunca spoznaje koja se
zapali u tebi, i ti vise nisi ti, ti si naprosto u trenutku prosiren,
odjednom je sve jasno, kao da si uronjen u ocean svijesti, naprosto je
veo tame uklonjen s tvojih duhovnih ociju i sada vidis i spoznajes ono
sto je prije bilo sakriveno i nevidljivo, i cisto neupitno znanje je
tamo, gdje su prije bili sumnja i neizvjesnost. To nije ni znanje ni
ljubav, to je nesto toliko veliko, da su i znanje i ljubav samo
cestice toga, sitne manifestacije i parcijalna zracenja. To se ne moze
pobrkati ni sa cim, jer je totalno nezamislivo, a nezamislivo je zato
sto je to moguce iskusiti jedino kad se ogranicenja bica uklone, a
nikada unutar tih ogranicenja, unutar kojih covjek ne moze ni
razumjeti o cemu ja to pricam.

--
http://www.danijel.org/