| Autor: Danijel Turina Datum: 2006-10-19 08:24:54 Grupe: hr.soc.religija.krscanstvo,hr.soc.religija Tema: Re: Bog voli, sto god mi pricali o tom Linija: 111 Message-ID: 5elayo33fc9e$.14238tepq8trm.dlg@40tude.net |
On Wed, 18 Oct 2006 22:50:44 -0700, Adam wrote: >> Bog ne mrzi niti ne voli, to ti je uostalom Danijel vec napisao. Mrznja i >> ljubav se koriste kao metafore najblize ljudskom poimanju stvari. > > Ajd, makar si rekao da Bog ne mrzi, to mi je ovaj put dovoljno. A ti si bas zapeo s tim. Inace, da netko ne misli da sam ja to promijenio teoloske stavove u zadnjih mjesec dana, evo fragmenata iz knjige "Nauk Yoge" koju sam napisao prije nekoliko godina: 12.22 Na nekim mjestima kaĹžeĹĄ kako Bog voli odreÄene ljude, ili oblike ponaĹĄanja. ZnaÄi li to da neke ne voli, te kako se to moĹže pomiriti s idejom apsolutnog Boga koji je "sunce koje sja svima podjednako"? To je tek metafora. Kad govorim da Bog neĹĄto voli viĹĄe od neÄeg drugog, u stvari Ĺželim reÄi kako netko voli Boga viĹĄe od nekog drugog, odnosno da se kroz neĹĄto BoĹžanska stvarnost bolje i u veÄoj mjeri nazire nego kroz neĹĄto drugo. Jednako mogu reÄi kako u nekim okolnostima ne moĹžemo vidjeti sunce zato ĹĄto ga je prekrio oblak. Ako imamo u vidu da je sunce ogromno a oblak siÄuĹĄan, takva izjava se moĹže Äiniti apsurdnom, a ipak, s obzirom na naĹĄu perspektivu oblak moĹže pokrivati viĹĄe luÄnih stupnjeva od sunca, pa je sasvim moguÄe da mali oblak u cijelosti sakrije ogromno sunce od naĹĄih oÄiju. Jednako tako, Bog je golem i sja u svim smjerovima podjednako, poput sunca, ali dovoljan je i mali oblak grijeha koji prekrije naĹĄe oÄi, i Bog Äe nestati iz naĹĄeg iskustva. Ukoliko se oblak ukloni s poloĹžaja koji zauzima izmeÄu naĹĄih oÄiju i sunca, tada Äemo reÄi "sunce je granulo". U stvari, sunce se nije znatnije pomaklo, ali je nestala zapreka koja ga je Äinila nevidljivim. Na ovom primjeru moĹžemo dobro vidjeti kako ljudski um rado prihvaÄa metafore, iako one s ÄinjeniÄne strane ne odgovaraju istini. Zbog toga Äemo Äesto reÄi kako Bog mrzi grijeh, a to Äe u stvari znaÄiti da je grijeh suprotstavljen BoĹžjoj naravi, i da to dvoje ne moĹže boraviti na istom mjestu u isto vrijeme. Da preduhitrim iduÄe pitanje, to ne znaÄi da Bog negdje boravi, a negdje ne, nego da odreÄena stanja svijesti blokiraju suptilnije oblike percepcije, a s obzirom da percepcija Boga zahtijeva najviĹĄu suptilnost svijesti, svaki oblik uznemirenja onemoguÄuje Njegovo opaĹžanje. Nema smisla svaki put ponavljati ovakva objaĹĄnjenja, pa kad ubuduÄe budem pisao o tome da Bog neĹĄto voli ili mrzi, ili o tome da ja neĹĄto volim a neĹĄto mrzim, molim Äitatelja da se prisjeti ovog objaĹĄnjenja. 12.23 ZnaÄi li to da ne drĹžiĹĄ mrĹžnju bezuvjetno negativnom emocijom? Treba neke stvari razumjeti. Primjerice, kad govorimo o mrĹžnji, moĹžemo pod time misliti nekoliko stvari, od kojih su neke bezuvjetno loĹĄe, dok je vrijednost drugih ovisna o okolnostima i usmjerenju. Ukoliko shvaÄamo da se ljubav prema savrĹĄenstvu moĹže shvatiti i kao mrĹžnja prema poroku i slabostima, da se ljubav prema istini moĹže shvatiti kao mrĹžnja prema laĹži, da se ljubav prema vlastitoj obitelji moĹže shvatiti kao mrĹžnja prema onome tko tu obitelj ugroĹžava, tada postaje jasno da se radi o dualnosti definicije, gdje se isti osjeÄaj moĹže definirati pozitivno (kao ljubav) ili negativno (kao mrĹžnja). TeĹĄko da moĹžemo neĹĄto voljeti, a da ne mrzimo njegovu suprotnost. Ukoliko volimo Boga, mrzit Äemo grijeh. Ukoliko volimo grijeh, mrzit Äemo Boga, i toÄno u onoj mjeri u kojoj jedno volimo, drugo Äemo mrziti. Jednako kao ĹĄto moĹžemo reÄi da mrĹžnja (prema grijehu) moĹže biti pozitivna, tako moĹžemo reÄi i da ljubav (prema istom tom grijehu) moĹže biti negativna. To je stvar semantike, a ne biti stvari. Ako Äemo govoriti o biti stvari, tada ljubavlju treba nazvati jedino BoĹžansko stanje slobode, a mrĹžnjom demonsko stanje vezanosti i ograniÄenja. Takvo imenovanje stvari ima odreÄenog smisla, ali nije uvijek upotrebljivo u obiÄnom govoru, pa ga ni ne koristim svaki put. 12.24 ZnaÄi li to da ne postoje emocije koje su loĹĄe kao takve, nego da je njihova vrijednost ovisna o predmetu i usmjerenju, dakle relativna? Dakako. BuduÄi da Ĺživimo u relativnom svijetu, sve stvari se definiraju kroz njihove suprotnosti, te je tako teĹĄko pronaÄi bilo ĹĄto, ĹĄto bi bilo dobro ili loĹĄe kao takvo, neovisno o okolnostima. Atomska bomba najÄeĹĄÄe predstavlja sredstvo uniĹĄtenja ljudi i stvari, ali ju je moguÄe upotrijebiti i u korisne svrhe â primjerice, njome se moĹže uniĹĄtiti komet na putu sudara sa Zemljom. Virusi mogu biti veliko zlo, ali i njih se moĹže iskoristiti u korisne svrhe â primjerice za genetsku kirurgiju. Bakterije mogu biti izvor bolesti, ali ih je moguÄe preraditi tako da proizvode lijekove i vitamine. Ubojstvo moĹže biti uĹžasna stvar ukoliko ubojica ubije nevina Äovjeka, ali takoÄer moĹže biti i dobro, ukoliko branitelj u samoobrani ubije nasilnika. KraÄa je uglavnom loĹĄa stvar, ali ukoliko policija ukrade tajne spise zloÄinaÄke organizacije, prouÄi ih i sprijeÄi zloÄin, tada je kraÄa Äin vrline. Molitva upuÄena Bogu donosi veliko dobro, ali ukoliko Boga definiramo kao hladnog, okrutnog samodrĹĄca, molitva takvome "Bogu" moĹže nam jedino ĹĄtetiti, i bolje ga je mrziti i prezirati. MoĹžemo reÄi da u odreÄenom broju takvih sluÄajeva zlo ne postaje dobrim, nego da je nuĹžno birati izmeÄu manjeg i veÄeg zla. Ja bih se s tim sloĹžio, ali uz napomenu da sve u ovom svijetu predstavlja izbor izmeÄu zla i goreg. Nema ovdje niÄega ĹĄto je dobro u apsolutnom smislu, nego jedino moĹže predstavljati manje zlo od neÄeg drugog. Apsolutno dobro je jedino Bog, u svojem najviĹĄem aspektu. 12.25 Kako znaĹĄ da je Bog apsolutno dobro? Ne znam. Znam da postoji apsolutno dobro, i odluÄio sam ga zvati "Bog". Bog je dakle po definiciji pojma apsolutno dobro. Netko moĹže reÄi da postoji moguÄnost da Bog bude i neĹĄto drugo osim apsolutnog dobra, recimo djed na oblaku, ali u tom sluÄaju takvo biÄe ne odgovara mojoj definiciji Boga, odnosno, ja ga ne drĹžim Bogom nego neÄim niĹžim. U mojem sustavu razmiĹĄljanja, Bog ne moĹže biti drugaÄiji nego savrĹĄen, buduÄi da bi takvom promjenom prestao odgovarati definiciji Boga, i postao bi neĹĄto drugo, dok bi apsolutno savrĹĄenstvo, odnosno Bog, ostalo apsolutno savrĹĄenim, odnosno BoĹžanskim. Ovime se takoÄer objaĹĄnjava kako biÄe moĹže ispasti iz stanja prosvjetljenja, a da se stanje prosvjetljenja nimalo ne promijeni. Kao ĹĄto IĹopanisad kaĹže, ĹĄto god od apsolutne punine oduzmemo, ĹĄto joj god dodamo, ona ostaje apsolutno punom i neizmijenjenom. Tako jedno biÄe moĹže u jednom trenutku imati BoĹžanske, a u drugom demonske kvalitete, a da time nije Bogu niĹĄta dodalo ili oduzelo. (ostatak na http://www.danijel.org/index.php?yoga-faq-12 ) -- Homepage: http://www.danijel.org/ |