On Wed, 27 Apr 2005 09:12:51 +0200, Miroslav Zubcic wrote:
>> Ne bi li bilo korektnije priznati da ti je podjela neadekvatna i da se
>> veliki dio stvarnosti u nju mora pokusati prisilno ugurati?
> 
> Pa napisao sam u zadnjih par rečenica da bi trebalo doraditi na
> podjeli i raslojiti ju kako bi bila što točnija. Naravno, _najtočnija_
> podjela je obično ona per capita.

I sto sad imamo? Imamo situaciju u kojoj ti pocnes s nekakvom case petljom,
kojoj vecina slucajeva ispada pod "else". Ako vec hoces kategorizirati
krscane, odnosno katolike, moras poceti od motivacijskih sklopova, i tu
ukljuciti daleko vise stvari nego se tebi cini da postoji. Krscanstvo je
daleko slozeniji fenomen od nekakve vulgarno-seljacke podjele na bedaste
ovce i perfidne pastire. S jedne strane doista postoji golemi postotak
laznjaka, laznih vjernika i laznih svecenika. Lazni vjernici su ona ekipa
koja se nakoti po crkvama za blagdane, iz "Bog i Hrvati" filma, te
svecenici koji su to zato sto im se dopadala ideja o tom polozaju, a ne
zato sto bi imali nekakvih stvarnih duhovnih interesa. Motivacijski
sklopovi se dijele na inerciju ("ja sam krscanin zato sto su svi u mojem
rodu/plemenu uvijek bili krscani"), nize pobude (osjecaj sigurnosti zbog
pripadnosti velikom coporu, ili pak koristoljublje), vise pobude (zelja za
pomaganjem ljudima, zelja za razumijevanjem Boga i religijske misli) i
istinske duhovne pobude, koje su u svojem cistom stanju ekstremno rijedak
fenomen, ali postoje. E sad, za razliku od onoga sto ti insinuiras, dakle
da se ljudi dijele po tim kategorijama, istina je zapravo da su te
kategorije raspodijeljene po ljudima, i to neravnomjerno, i ne uvijek na
isti nacin i u istom omjeru. U nekome koristoljublje, pripadnost coporu i
zelja za pomaganjem ljudima mogu biti pomijesane u vrlo cudnu kasu. Nekome,
pak, pripadnost velikoj religiji moze biti neka vrsta amortizera, mekani
jastuk u koji si uvali guzicu da mu bude toplo i da mu daje osjecaj
sigurnosti i smjestaja u svijetu, ali s druge strane u njemu postoje vise
pobude i stvarni duhovni interesi koji se krckaju negdje u pozadini, i
povremeno mogu isplivati na povrsinu. U dosta takvih vjernika postoji mali
plamen stvarne svetosti i stvarnog duhovnog interesa, ali taj plamen
uglavnom tinja, jer nema dovoljno goriva da bi se rasplamsao. Netko moze
istodobno imati jak plamen svetosti, i osjecaj sigurnosti i pripadnosti
zasticen i definiran pripadnoscu crkvi. To su kompleksne stvarnosti, i
nekakve podjele na ovce i pastire toliko su blesave, da te stvarnosti niti
ne ocesu kako spada, zapravo uopce ne opisuju realni fenomen nego njegovu
sliku, kakvom je dozivljava netko tko uopce nije poblize upoznat s
problematikom. Probaj malo citati Aurelija Augustina, cisto iz zajebancije,
toliko da vidis cime su se sve krscani bavili. Preporucujem "Ispovjesti",
da ih se lako naci u knjiznicama.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/     Business: http://www.ouroboros.hr/