On Sun, 11 Jul 2004 22:32:47 +0200, Miroslav Zubcic
 wrote:

>
>> NetoÄ?no. Kod vjernika , etika je posljedica ljubavi prema Bogu. Kaznom se ne
>> prijeti onima koji Ä?ine dobro, jer takvi se nemaju Ä?ega ni bojati.
>
>Ba?? tako. Iz tvojih rijeÄ?i vidljivo je da se nikome ne prijeti
>strahom. :-)

Glavno da nitko od vas nije Ä?itao ono ??to sam na tu temu u knjizi
"Pristup Yogina" napisao jo?? 1999.

"UÄ?estala je pojava da se ljudi prema duhovnom odnose kao prema nekom
posebnom aspektu vlastitog ??ivota, koji nema pretjeranog utjecaja na
ostatak. Primitivniji oblici te pojave mogu se uoÄ?iti kod ljudi koji
se zadovoljavaju vr??enjem nekog religijskog obreda, kao oblika
socijalne aktivnosti, narodnog obiÄ?aja ili pak neke vrste â??posmrtnog
osiguranjaâ??, ako Bog ipak postoji, da mu mogu reÄ?i kako su oni i??li u
crkvu nedjeljom. 
Ekstremniji primjeri toga su razliÄ?iti oblici religijskog fanatizma,
gdje se Ä?esto vlastiti osjeÄ?aj nepotpunosti, nevrijednosti i
nepripadanja lijeÄ?i neÄ?im ??to je najsliÄ?nije osjeÄ?aju vrijednosti
kojeg neki teenageri zadobivaju pripadno??Ä?u nekoj uliÄ?noj bandi. Ne
vidim neke posebne razlike izmeÄ?u takve religioznosti i religioznosti
kakvu nogometni navijaÄ?i gaje prema svojem klubu. U oba sluÄ?aja se
osjeÄ?aj nevrijednosti kompenzira narcizmom iskljuÄ?ivosti. 
Zanimljivo je da su upravo takvi vjernici najgorljiviji, spremni na
najveÄ?a odricanja i najveÄ?e nasilje, upravo oni su najnametljiviji u
poku??aju da druge obrate, ili ako to nije moguÄ?e, da ih fiziÄ?ki uklone
iz postojanja. Isto tako, takvim vjernicima je Ä?esto svojstveno
mijenjanje svih aspekata vlastitog ??ivota u skladu s propisanim
pravilima njihove sljedbe. ImajuÄ?i to u vidu, zvuÄ?at Ä?e u najmanju
ruku Ä?udno i neprimjereno ako ka??em da oni duhovnost dr??e neÄ?im u
cijelosti odvojenim od stvarnosti vlastitog ??ivota u njegovim drugim
aspek­tima. Ali tome je ipak tako, jer da nije, bi li oni osjeÄ?ali
potrebu da ostale aspekte svojeg ??ivota uÄ?ine â??duhovnimâ??? Po svoj
prilici ne bi, vjerojatnije je da bi u svemu osjetili prisutnost veÄ?
postojeÄ?e duhovnosti. BuduÄ?i da je ne osjeÄ?aju, i da duhovnost gledaju
kao ne??to odvojeno, neki sustav vjerovanja, mi??ljenja i funkcioniranja
koji je razliÄ?it od ostalog, i kojemu sve ostalo treba prilagoditi,
postaje jasno njihovo pona??anje. 
Ä?ini se da je svim tim sustavima gledanja svojstveno vjerovanje u Boga
odijeljenog od svijeta, koji praktiÄ?ki nigdje u svijetu nije prisutan,
osim kroz nekoliko iznimaka â?? recimo proroka kojem se Bog ukazao,
objavio mu svoju volju, i oti??ao nazad na neki svoj oblak - meditirati
o vlastitoj savr??enosti, po svoj prilici. Tada ljudima ne preostaje
drugo nego da proroku koji objavljuje Bo??ju volju vjeruju ili ne; ako
mu povjeruju i poÄ?nu prakticirati ono ??to je Bog objavio kao
zapovjedi, spasit Ä?e se, a ako ne, lo??e Ä?e se provesti. 
Zanimljivo je koliko su takvi pogledi Ä?esti, bez obzira na razlike u
teolo??koj nadgradnji i formi. Naravno, bilo bi pretjerano reÄ?i kako se
sve religije mogu na takav naÄ?in pojednostavniti, ali vjerovanja u
Boga-strogog-suca koji nije prisutan u svakodnevnoj stvarnosti su u
svakom sluÄ?aju izuzetno rasprostranjena. 
Takav Bog je neka vrsta â??nadmoÄ?nog neprijateljaâ??, kojem se treba
pokoriti jer inaÄ?e slijedi kazna, a za dovoljno jasno izra??eno
ulizivanje slijedi nagrada. Ljudi koji u takvu vrstu Boga vjeruju
dijele se na dvije grupe, one koji se ne ??ele takvom Bogu ulizivati pa
se smatraju ateistima ili se takvoj predod??bi na drugi naÄ?in protive,
i na one koji su dovoljno vrijedni ??aljenja da se iz straha takvome
Bogu mole. S takvim Bogom, bitno je veÄ?i simptom moralne vrline biti
ateist nego vjernik. Zanimljivo je, pak, da oni koji se u odnosu na
takvu predod??bu Boga deklariraju kao nevjernici najÄ?e??Ä?e vjeruju u
neku suptilniju i istinitiju predod??bu o vrhovnoj stvarnosti, samo ??to
je ne zovu Bogom, iz Ä?istog protivljenja i prezira prema onome za ??to
dr??e da ta rijeÄ? podrazumijeva. Ä?est je sluÄ?aj da takvi â??ateistiâ??
svojem unutarnjem glasu Bo??anske prisutnosti kritiziraju takvog la??nog
Boga, boraveÄ?i tako istodobno u Bo??jem naruÄ?ju.
Dr??anje Boga dalekim i te??ko ili nikako dosti??nim dovodi do svakakvih
Ä?udnih posljedica. Jedna moguÄ?nost je da ljudi zakljuÄ?e da ako je Bog
tako dalek, da ga je moguÄ?e u praksi gotovo posve zanemariti i
izostaviti iz razmatranja u svojim postupcima. Druga moguÄ?nost je da
se umjesto Bogu obraÄ?aju ni??im silama, koje dr??e bli??ima i lak??e
dosti??nima. 
Niti jedna od takvih zabluda ne bi bila moguÄ?a da ljudi znaju ??to u
stvari jest Bog.
Bog je temelj svekolike stvarnosti. Bog je stvarnost nad svim
stvarnostima. Bog je bli??i od najbli??eg, dra??i od najdra??eg, stvarniji
od najstvarnijeg. Sve dobro ima podrijetlo u Bogu i dolazi od njega.
Svaki oblik kreativnosti, inteligencije, briljantnosti, moÄ?i, svijesti
i ljubavi saÄ?injen je od Boga. Bog je temelj na kojemu je sagraÄ?ena
ljudska du??a. 
Kada dakle tra??imo Boga, ne trebamo tra??iti ono ??to je daleko i
nepristupaÄ?no, nego naprotiv ono ??to je bli??e od najbli??eg, ??to nam je
savr??eno blisko i drago. Na??av??i to, naÄ?i Ä?emo izvor toga, koji ga
nadilazi u svemu beskonaÄ?no, izvor svega ??to dr??imo dragim i lijepim,
ono Ä?emu Ä?itav ??ivot te??imo kao najveÄ?oj sreÄ?i i krajnjem cilju. Bog
je izvor svega znanja, sve svijesti, sve ljubavi, sve stvarnosti, sve
ljepote i sve istine. Bog je savr??eni izvor svega ??to je lijepo, moÄ?no
i dobro. PraÄ?enjem svega lijepog i moÄ?nog, svega stvarnog i istinitog
do njegovog izvora, doÄ?i Ä?emo do Boga. U to nema sumnje.
Izuzetno je rasprostranjena pogre??na teza da je Bog upravo poradi
svoje veliÄ?ine te??ko dosti??an, ili Ä?ak nedosti??an. Upravo ovdje je
gre??ka: ba?? ta veliÄ?ina Ä?ini Boga univerzalno prisutnim. Bog je toliko
velik da je svuda istodobno. Toliko je velik da sve pro??ima sobom
istodobno. I ba?? zbog toga je toliko izuzetno lako dosti??an. Bog je
Ä?itavo vrijeme prisutan u svima nama, pro??ima na??u bit, prisutan je u
na??em svakodnevnom ??ivotu, ali upravo zbog te prisutnosti Ä?emo ga
te??ko proglasiti Bogom. Istina, ta prisutnost je blaga i nenametljiva,
nije silovita i moÄ?na kako mo??e biti, jer je na??a svijest obuzeta
drugim stvarima i okrenuta u drugim smjerovima, daleko od Boga, tako
da je na??e opa??anje Boga najbla??e reÄ?eno prigu??eno i uti??ano. Ali
nikada se u cijelosti ne gubi, uvijek je tu negdje, sasvim blizu. To
je ono unutarnje savr??enstvo kojem se utjeÄ?emo bez rijeÄ?i, Ä?esto Ä?ak i
bez izravnog znanja o tome. 
Ako je Bog prisutan u nama, onda je jamaÄ?no prisutan i u drugim biÄ?ima
u jednakoj mjeri â?? upravo ta univerzalnost je jamac neiskljuÄ?ivosti,
jer je Bog sunce koje sja jednako dobrima i zlima bez razlike. Bog
nije pristran, pa ni djelovanje koje je utemeljeno u Bogu neÄ?e biti
pristrano, nego Ä?e naprotiv u sebi imati utkane jednake vrline
univerzalnosti kakve su svojstvene Bogu.
Put prema Bogu nije put od iluzije prema stvarnosti, to je put od
manje stvarnosti prema veÄ?oj, od manje istine prema veÄ?oj istini, od
manje svjetlosti prema veÄ?oj svjetlosti. Zato je put prema Bogu uvijek
ispunjen istinom i stvarno??Ä?u, i uvijek se svijest mora kretati u
istini i stvarnosti, naravno u onom stupnju u kojem je to trenutnom
stanju duha tragaoca moguÄ?e. 
Jednako kao ??to su Ä?este zablude o dalekom Bogu, Ä?este su i one o
potrebi odbacivanja svjetovnog da bi se zadobilo duhovno. Istina je da
ta fraza ima i svoj smisao i podruÄ?je valjanosti, ali na ??alost
najÄ?e??Ä?e je se primjenjuje na sasvim pogre??an naÄ?in.
Idemo malo proanalizirati stvari i ustanoviti o Ä?emu se tu mo??e
raditi.
Ljudi su u pravilu obuzeti ??eljama za novcem i razliÄ?itim oblicima
zadovoljstava, koji ih dakako ne ispunjavaju i zato su oni neispunjeni
i nesretni. Onda se netko sjetio da bi to trebalo odbaciti i umjesto
toga ??eljeti Boga, koji donosi ispunjenje svih potreba i tako gasi
plamen ??elja. To je dakako istina, samo problem je u tome da je za
uspjeh te metode najprije potrebno ljudima pokazati Boga kako bi
prionuli uz njega, i tako ispunjeni prirodno odbacili sve ??elje za
ni??im, jer Ä?e ako odbace ni??e a ne zadobiju vi??e ostati neispunjenima
u jo?? veÄ?oj mjeri nego ??to je to prije bio sluÄ?aj. Ljudi ??ele stvari
ne zbog stvari kao takvih, nego zbog osjeÄ?aja koje vezuju uz njihovo
posjedovanje. Recimo, osjeÄ?aj sreÄ?e vezuje se uz posjedovanje novog
auta, velike kuÄ?e, sretne porodice i bogatstva. U prijevodu se hoÄ?e
reÄ?i da se Ä?ovjek osjeÄ?a nesretno, i projicira osjeÄ?aj sreÄ?e u stanje
u kojem Ä?e posjedovati sve te stvari. Problem s takvim stavom jest da
je sreÄ?a stanje duha, i neovisna je o vanjskim okolnostima. Ä?ovjek
mo??e biti sretan i u jako nepovoljnim okolnostima; vojnik mo??e biti
sretan usred bitke, kad je te??ko ranjen a svuda oko njega su prizori
smrti i uni??tenja, ako je u tom trenutku pomogao prijateljima. Njemu
ni??ta neÄ?e znaÄ?iti ni ako u tom trenutku pogine, njegova sreÄ?a ostat
Ä?e nepomuÄ?ena. Isto tako, Ä?ovjeku koji je Ä?inio stvari koje su
nespojive s njegovom savje??Ä?u sreÄ?a Ä?e izmicati i u najidealnijim
materijalnim uvjetima.
SreÄ?a je stanje sklada, pronala??enja â??vlastitog mjestaâ??, i djelovanje
iz njega. Ä?ovjek treba naÄ?i svoj put, po tom putu koraÄ?ati, i kretati
se od svoje normalne dubine spoznaje prema vi??oj, opa??ajuÄ?i svijet na
sve suptilniji naÄ?in, opa??ajuÄ?i djelovanje Bo??jeg zakona na sve
finijim razinama Kreacije, sve dok u suptilnosti svoje svijesti ne
dosegne samu Bo??ju unutarnju narav, kada Ä?e njegovo opa??anje svijeta
biti jednako Bo??jem.
SreÄ?u ne treba projicirati u buduÄ?nost, blisku ili daleku, nego je
treba osjetiti u sada??njosti, i od nje krenuti ka veÄ?oj sreÄ?i. Koliko
god okolnosti bile te??ke, uvijek mo??emo naÄ?i ne??to na Ä?emu mo??emo biti
zahvalni, te zahvaliti Bogu na milosti i ljepoti koju nam je udijelio.
Ä?ovjeku kome je upravo umrlo dijete, izgubio je posao i ??ena mu je
bolesna na smrt istodobno je darovano postojanje, darovana mu je
privilegija da promatra ljepotu izlaska i zalaska sunca, dat mu je mir
stabla kojem vjetar mrsi kro??nju. Data mu je nevjerojatna ljepota
svemira, s kojom se ni??ta ne mo??e usporediti. Situacija nikada nije
toliko lo??a da bi bila li??ena postojanja, a postojanje je Bo??ji
najunutarnjiji atribut, jer sve postoji po Bogu, i samo postojanje
vodi do su??tine sveg postojanja, koja je Bog. Postojanje nas dakle,
veÄ? i samo po sebi, vodi do riznice beskrajnog bla??enstva.
Reklo bi se da je to tako jednostavno da bezbrojni ljudi moraju biti
prosvijetljeni i stopljeni s Bo??jim mirom, ali ako malo bolje
promotrimo, koliko je ljudi svjesno postojanja? Na??alost izuzetno
malo. VeÄ?ina ga ili podrazumijeva ili bje??i od njega. Postojanje se
mo??e osjetiti u miru trenutka, u prisutnosti u sada??njosti, bez
potrebe za buduÄ?no??Ä?u i bez misli o pro??losti. OsjeÄ?anjem postojanja,
mo­??emo ponirati u njegovu bit, u Boga, i piti ispunjenje s njegovog
izvora.
Netko Ä?e pitati ??to ima toliko divno u postojanju, da sve postoji, pa
??to onda, treba sad napraviti ne??to s tim. Onaj tko postavlja takvo
pitanje nije svjestan svojeg postojanja, on od njega bje??i nekamo
drugamo i nije u njemu Ä?vrsto utemeljen. Onaj tko je Ä?vrsto utemeljen
u vlastitom postojanju djeluje mirno i skladno, bez prisile i ??urbe,
bez straha i nemira. Samo postojanje daje nevjerojatan mir i sreÄ?u,
samo postojanje je put u Bo??je srce.
Kad dakle ka??em da put Bogu vodi od stvarnosti prema veÄ?oj stvarnosti,
onda mislim doslovno to: u nama su dati kljuÄ?evi na??eg spasenja, i
samo ih trebamo iskoristiti da bismo bili slobodni. Nije potrebno
roditi se u Indiji i znati sanskrt kako bismo mogli pravilno
izgovoriti neke mantre iz te??ko dostupnog spisa, a kojima Ä?emo postiÄ?i
prosvjetljenje; te mantre su date u nama, u miru prirode u sumrak, u
trenutku kad sunce bljesne u kapi rose, ili u oku djeteta. Sve je to u
nama. Sve te stvari podsjetit Ä?e nas na ne??to ??to smo nakratko
zaboravili, a ??to je uvijek bilo i jest tu u nama, samo zametnuto,
nekori??teno.
Ako je dakle Bog svuda, u svemu, kakvo mo??e znaÄ?enje imati izjava da
treba sve odbaciti radi Boga? OÄ?ito ono da treba odbaciti sve ??to nije
Bog, dakle sve ??to nije stvarnost, a najvi??e onoga ??to nije stvarno
ima upravo u na??oj svijesti, koja se Ä?itavo vrijeme bavi nezbiljskim.
Sve te stvari treba odbaciti, Ä?itavu d??unglu nezbiljskih besmislica na
koje ljudi tro??e Ä?itav ??ivot. Treba se posvetiti konkretnoj stvarnosti
trenutka i u njoj ??ivjeti Boga. Od te stvarnosti treba krenuti u
dubinu i postati sposoban za suptilnije do??ivljavanje stvarnosti. To
je istinsko znaÄ?enje odricanja: odbacivanje nezbiljskog radi zbilje,
odbacivanje iluzije radi stvarnosti. Oni koji su se svega odrekli nisu
nu??no redovnici iza samostanskih zidina, jer se Ä?esto upravo oni imaju
mnogo toga za odreÄ?i, nego oni koji u bilo kojim okolnostima ovise
jedino o Bogu, o stvarnosti, okru??eni svim oblicima stvari koje im ne
remete ravnote??u.
Ljubav i unutarnja radost, takoÄ?er, predstavljaju put do Boga â?? i ta
stanja, neÄ?u reÄ?i osjeÄ?aji, imaju temelj i porijeklo u Bogu, jednako
kao i stvarnost. Zapravo moglo bi se reÄ?i da su ljubav i radost
osnovni aspekti stvarnosti; ono ??to je stvarno ispunjeno je unutarnjom
rado??Ä?u i ljubavlju, a ono ??to je nestvarno isprazno je i ??uplje. Ne
treba to sad shvatiti u smislu da su oni koji se stalno smje??kaju i
naizgled su radosni ne??to posebno blizu Bogu, naime postoje religijske
grupe u kojima je osmjeh neka vrsta obavezne uniforme koja â??turistimaâ??
ima pokazati dubinu njihove unutarnje radosti i prosvijetljenosti, ali
od takve â??radostiâ?? se meni okreÄ?e ??eludac. Iskrena ispunjenost je tu
bez potrebe za formom, i mo??e se Ä?esto vidjeti prije kroz suze nego
kroz osmjeh, to je ne??to eteriÄ?no, neopipljivo, ??to se mo??e jedino
osjetiti a ??to se ne mo??e samo tako definirati i odrediti. Ljubav je
ne??to ??to se vidi kroz prirodne instinkte i reakcije, kroz oblik
spontanog meÄ?udjelovanja biÄ?a i njegovog okru??enja, gdje ne postoji
jasna odvojenost jednog i drugog, nego biÄ?e osjeÄ?a druge kao ??to
osjeÄ?a i sebe, ne postoji jasna razlika, jer su se razlike rastopile u
ljubavi i suosjeÄ?anju. Ljubav je naime ona sila koja spaja, koja ru??i
zidove i razlike, koja veÄ? postojeÄ?e jedinstvo u dubini unutarnjih
razina Ä?ini vidljivim izvana. Ljubav je razlog zbog kojeg Ä?ovjek neÄ?e
moÄ?i spavati ako mu je susjed gladan ili u nevolji, ljubav je razlog
zbog kojeg Ä?emo se radovati tuÄ?oj sreÄ?i i tugovati zbog tuÄ?e nesreÄ?e.
Ljubav nije neka forma ili osjeÄ?aj, to je pozadina funkcioniranja na
kojoj je sve ostalo utemeljeno â?? najtoÄ?nije je reÄ?i da je ljubav
aspekt stvarnosti, jedan od oblika veze Boga i svijeta i oÄ?itovanja
Boga u svijetu, jer tamo gdje ima Boga ima i ljubavi, a tamo gdje nema
ljubavi, Bo??ja prisutnost je neizmjerno uti??ana i nevidljiva."


"U nekim religijama je prisutna ideja o tome da nam Bog zamjera na??e
krive postupke, koji se nazivaju grijehom, i da mu za te postupke
moramo platiti. Ako ja, kao nesavr??eno biÄ?e, mogu s lakoÄ?om oprostiti
nekome tko mi je uÄ?inio ne??to krivo, ili mi je ne??to du??an, nije mi
jasno kakav bi to imao biti Bog, koji bi po tome, ili po bilo Ä?emu
drugome, bio slabiji od mene, pa bih ja mogao s lakoÄ?om opra??tati, a
on ne bi1. Iz toga je oÄ?ito da nam ne zamjera Bog, nego grijeh, i da
grijeh sve dok ga se dr??imo usmjerava na??e postupke i razmi??ljanje, a
ako ga se odreknemo, postajemo slobodni, i nitko nam vi??e ni??ta ne
zamjera. Bilo bi sasvim nakazno smatrati da Bog mo??e nekome zamjerati
ne??to ??to mu vi??e nije svojstveno, Ä?ak i kad bi Bog uopÄ?e mogao
zamjerati. Nitko nas ne sudi, osim na??ih djela. Na??a djela i njihove
posljedice odreÄ?uju smjer kojim Ä?e se kretati na??a sudbina; ako biramo
djela ljubavi, kretat Ä?emo se u okru??enju ljubavi, a ako biramo djela
mr??nje, bit Ä?emo okru??eni mr??njom â?? to je samo primjena naÄ?ela o
privlaÄ?enju sliÄ?nog, â??svaka ptica svome jatuâ??. Svijet je dakle
istodobno raj i pakao, a mi sami, u svakom pojedinom trenutku, biramo
??to od toga ??elimo, raj ljubavi ili pakao mr??nje. Mi imamo kontrolu
nad radio prijemnikom, i biramo stanicu koju ??elimo slu??ati. Pri
svakom dodiru s drugima, u svakoj situaciji, svojim reakcijama biramo
smjer kojim ??elimo iÄ?i â?? djela iz navike i straha vode nas u pakao, a
djela kreativnosti, iskrenosti i ljubavi vode nas u raj. "


Ali ne, ??to bi nekome trebalo Ä?itati knjige, vi ste svi dovoljno
pametni i sve znadete.

--
http://www.danijel.org/