On Fri, 9 Jun 2006 16:11:55 +0200, Zli_Zec wrote:
>>> A 'Tat-tvam-asi = To Si Ti' - utapanje je u nešto što mi se ne utapa....
>>> U našem Raju svatko ostaje Pojedinac ! :-) & to ZAUVIJEK ! :-)
>>
>> Po tvojoj vlastitoj logici, to je teski ego trip i obozavanje sebe, jer
>> cak
>> ako je cak i obicna osoba u stanju posve izgubiti sebe u stanju duboke
>> ljubavi prema nekome, bojim se kako bi izgledao taj tvoj raj, u kojem bi
>> svi pazili da ne izgube sebe u Bogu, i da ne shvate da je Bog jedini
>> stvaran i bitan.
>>
> 
> 1. Ajde fala Isusu Kristu da barem netko u ovom Zagrebu na ljubazan pristup
> ne odgovori napadom samo zato što je iznijeto suprotno mišljenje!
> Dakle, NISAM se prevario u svojim ocjenama D.T. iznijetim na početku svog
> posta.
> & drago mi je zbog toga.  :-)

Ne znam zasto neki ljudi ocekuju da ja valjda grizem prolaznike po cesti i
rigam vatru. Ja naprosto imam visoki stupanj osobnog dostojanstva i
integriteta, i ne dam se zajebavati, pa kad netko proba, dese mu se
neugodna iskustva, poput prosirenja analnog sfinktera oko moje cipele.

> 2. Da, bio bi upravo to - isto takav ego-trip KAD bi ljudi ovakvi kakvi su
> sad (uglavnom!) = GREŠNI & s figom u džepu dolazili u taj Raj !

Koncept ulaska gresnih ljudi u raj je jasno logicko pitanje kontradikcije,
odnosno nespojivosti definicije raja sa odredjenim stanjima osobnosti koja
su tome suprotnost. Dakle ako je svojstvo raja ljubav, onda je ocito ljubav
"ulaznica" za tamo, a oni koji bi njegovali stanja razlicita od toga
naprosto nemaju svojstva po kojima bi se tamo mogli naci, i ispali bi cak i
da ih se tamo slucajno stavi. Ono o cemu se ovdje prica je definicija bitne
naravi bica, pri cemu je po jednoj definiciji bice bitno ograniceno, a po
drugoj definiciji je ogranicenje bica akcidentalno. Po ovoj drugoj
definiciji uklanjanjem ogranicenja automatski se mijenja narav i polozaj
bica. Onaj s puno ogranicenja je budala, a onaj s malo ogranicenja svetac.
Kad nema ogranicenja postoji samo Bog.

> Oni, naime u njega imaju pristupa samo&jedino PREOBRAŽENI t.j.
> poboljšani, t.j. Bogu slični, Bogo-liki &t.sl.

Ono sto ti podrazumijevas je da se tu Bogu postaje samo slican, a zapravo
se radi o tome da Bog nije tocka prema kojoj se konvergira po asimptotskoj
krivulji, nego temeljna stvarnost bica koja je u gresnom stanju potisnuta,
a u svetom stanju ocitovana u svojoj punini. To je zbog toga sto svetac u
svojoj naslonjenosti svijesti na Boga poprima Bozanska stanja, koja ga
transformiraju ne u smislu da postaje blizi Bogu, nego da postaje u vecoj
mjeri Bog. Bog je, dakle, stanje apsolutne svetosti, moci, velicine,
vrline, dubine i kvalitete svijesti, blazenstva i stvarnosti - kako bi se
reklo, sat-cit-ananda, odnosno stvarnost-svijest-blazenstvo. To je stanje
brahmana, i moze se reci da je Apsolut stanje totaliteta sat-cit-ananda,
odnosno da svi aspekti svijesti, stvarnosti i srece koji se mogu osjetiti
kroz relativni svijet zapravo nastaju filtracijom stanja brahmana kroz
koprenu iluzije, i variraju ovisno o debljini iluzije. Debljina te iluzije
je velika u zlikovcu, a mala u dobrom covjeku. Kad je debljina iluzije
nula, govorimo o Bozanskoj inkarnaciji, odosno rupi u tkanju iluzije. Takva
Bozanska inkarnacija je covjek, ali je isto tako Bog.

> Naš Bog se u-TJELOvio u ljudskom tijelu & time dovoljno pokazao što o
> ljudskom rodu misli & što od njega OČEKUJE !

"Vas" Bog se utjelovio jednom u Isusu, a moj se utjelovljuje u svim bicima,
u svim svjetovima i u citavoj kreaciji, i zeli se izraziti i ocitovati u
svojoj punini kroz sva bica. Istovremeno, nije utjelovljen i boravi u
svojoj izvornoj naravi u punini i bez ostatka. Kao takav, predstavlja uzor
prema kojemu kroz relativno teze sva bica, i na takav se nacin kroz bica u
teznji prema Bogu ocituje Bog u svijetu. Predanost i zelja za Bogom dakle
su sam Bog koji se ocituje, to On pokazuje svoju narav svetosti, predanosti
i ljubavi prema velikom, dobrom i mocnom, koja postize svoju puninu u
nepostojanju razlike izmedju svijesti i predmeta teznji.

> Prisjeti se sad na pr. svojih ispravnih(!) riječi o zabludi(!) zvanoj
> 'islam' u kojoj je krivo shvaćeni bog sve a čovjek - ništa !
> Mislim da tebi to dalje ne moram eksplicirati....

Meni tvoj derivat krscanstva tu dosta lici na islam, u svojem kategorickom
razdvajanju naravi bica i Boga. U stvarnosti je ta razlika kvantitativna a
ne kvalitativna. Bice je ista supstancija kao Bog, samo lokalizirana kroz
relativno, i obojena raznim neprofinjenostima. Kad se s bica maknu
neprofinjenosti, dobijes sveca. Kad se makne iluzija, dobijes Boga.

> Tvrdim ovo : Bog nama daje MOGUĆNOST da & mi dobijemo SVE a ne
> izgubimo NIŠTA ! :-) Ostanemo 'Mi' a postanemo 'Kao On' ali - ne On !
> Eto..... tako njekako.....

Strah od gubitka sebe u Bogu je svojstvo nizih razina osvijestenosti, kad
ego smatra sebe ogranicenim entitetom okruzenim s ne-jastvenoscu. U
odredjenoj tocki vidis da ne moras postati Bog, buduci da to citavo vrijeme
jesi, kao ona ptica iz upanisada, koja jede plodove s drveta svijeta, i
vezana je, a pritom pogledava sjajnu i savrsenu pticu koja nevezano sjedi
na vrhu drveta. Kako obicna ptica razvija vise nevezanosti za plodove,
uocava da se penje vise po granama prema savrsenoj ptici. Kad dodje do
najvise grane, i shvati da je nevezana za plodove, uoci da ona *je* ta
savrsena ptica, i da je citavo vrijeme tamo bila, u svojem savrsenom i
cistom aspektu. Nema sjedinjavanja s Bogom, ima samo prepoznavanja stvarne
naravi osobnosti, odnosno jastvenosti (asmita), sto se opaza kao "tat
brahman aham", odnosno "tat tvam asi". 
Da, postoje razlicita bica, postoje andjeli, postoje sveci, postoji Bog, i
sve se to kroz relativni svijet opaza kao razlicito i po lokalitetu i po
svojstvima, ali temelj citavog relativnog svijeta je jedan i nepodijeljen,
i prosijava takav, jedan i nepodijeljen, kroz citav relativni svijet,
stvarajuci tako bica u njihovoj unutarnjoj jastvenosti, dok je za stanja
bica odgovorno mijesanje jastvenosti s razlicitim supstancijama razina
relativne stvarnosti. Tu u relativnom se onda asmita zove Purusa, temeljni
relativni duhovni aspekt, a slojevi relativnog su Prakrti, Priroda. Kad
Purusa dotakne Prakrti, na spoju se opaza relativna dusa s relativnim
tijelima, koja onda na temelju svojeg djelovanja pokrece karmicki kotac
uzroka i posljedica, a reinkarnacija se opaza kad nize ovojnice takvog bica
otpadnu a vise nastave postojati i na drugom lokalitetu se spoje sa
supstancijom nize razine i sukladno angularnom momentu karme stvore novo
tijelo koje taj moment trosi. Kad se brzina viseg tijela uskladi s brzinom
nizeg tijela, ono nize postaje transparentno za visa stanja, pa se opazaju
vrline. Kad su sva tijela uskladjena, najvise stanje Puruse prosijava skroz
kroz Prakrti. To je onda prekrasan prizor, recimo ljudsko bice koje u sebi
nosi Bozanski aspekt i njegove atribute. Zelazny je fantasticno opisao neke
takve stvari u "Gospodaru svjetlosti", sto je SF, ali je teoloski jedan od
najjacih materijala svih vremena, toliko jako pogadja da ga necu ponovo
citati jer se prejako prisjetim nekih stvari pa popizdim. Recimo, Zelazny
je po meni tipican primjer prosvijetljenog covjeka, za razliku od raznih
papaka koji na sebe stavljaju simbole svetosti a zapravo su bezveznjaci.
Ovaj je kakti pisao science fiction, a unutra ima jacih stvari nego u
vecini svetih spisa, toliko je jak i sofisticiran. Sve je kakti
zajebancija, a onda naletis na mantricki nabijeni tekst i samo pocnes
nekontrolirano plakati. Naravno, ako imas sjecanja.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/