On Mon, 23 Oct 2006 16:28:39 +0200, Miroslav Zubcic wrote:

> Danijel Turina wrote:
> 
>> Recimo samo da za tu tvrdnju nema nikakvih dokaza. Ljubav zaustavlja
>> nasilje jedino kad zbog ljubavi prema zrtvama pobjesnis na nasilnika i
>> ubijes ga.
> 
> 1. Pazeći da pri tome ne postaneš i sam nasilnik.

Izbjegavanje nasilja pod svaku cijenu zapravo moze tek omoguciti ekstremno
rasplamsavanje nasilja, tako da bih ja bio jako skeptican prema tom stavu.
Ja cu recimo bez problema biti nasilnik ako netko ugrozava nesto sto mi je
bitno a nasilje je ucinkovit nacin da se prijetnja ukloni uz najmanje losih
posljedica.

> 2. Razmišljajući prije toga da li ubijanjem nasilnika rješavamo problem,
> ili samo pokrećemo mašineriju uzajamnog ubijanja. To jest, da li uživamo u
> kazni za nasilnika, ili ga ubijamo kako bismo sebe ili nekoga do koga nam
> je stalo zaštitili.

Mislim de je rijetkima uopce stalo do nasilnika u dovoljnoj mjeri da se
njime uopce bave ukoliko on kao takav ne predstavlja realnu prijetnju
necemu sto im je bitno. Primjer su talibani, koji su godinama radili ogavne
stvari svojem stanovnistvu, ili Saddam, koji nije imao nikakvih problema
prakticirati genocid cak i nad svojim stanovnistvom, ali tek kad su postali
prijetnja americkim interesima "postali su" sile zla i morali su biti
unisteni. Jesu li se oni promijenili? Ne, uvijek su bili govna. Ali tek kad
su nekome stali na zulj, taj netko je nesto poduzeo. 
Ja recimo smatram da je korisnije dati pozitivni doprinos i raditi mocne
stvari, nego se boriti protiv zla i sljama. Koncentracijom na sljam zapravo
gubis vrijeme koje je moguce konstruktivno utrositi, a pozitivna djela su
zapravo kao takva osuda sljama. To je ono u cemu su Amerikanci temeljno
pogrijesili - oni su se trebali boriti protiv muslimana tako sto ce im biti
suprotnost, tako sto ce utjeloviti slobodu i kreativnost. Umjesto toga,
postali su njihova zrcalna slika i na sebe navukli opravdanu osudu svijeta.
U glupim ratovima pobili su vise svojih ljudi nego su im pobili teroristi.
To je sve skupa bilo totalno kontraproduktivno, jer teroriste nisu
oslabili, a sebe su prakticki izbacili iz opticaja. Imajuci takve stvari u
vidu, smatram da se vise isplati trpjeti udare neprijatelja i unatoc njima
raditi svoje, nego prestati raditi svoje i baviti se borbom protiv
neprijatelja.

> To ti je kao razlika između smrti neprijatelja kao *kazne* za zlodjelo i
> usmrćivanja neprijatelja kao sredstva da se nekoga makne ako ne postoji
> nikakav drugi način, naravno dajući pritom do znanja drugima da se to ne
> isplati.

Teoretski gledano, i jedno i drugo ima legitimitet. Nisam protiv
kaznjavanja zlotvora nakon cina, i isto tako nisam protiv njihove
eliminacije u slucaju kad ugrozavaju nesto vrijedno.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org/