Autor: Danijel Turina
Datum: 2008-02-21 15:46:08
Grupe: hr.alt.magija
Tema: Re: Astralna razina
Linija: 69
Message-ID: 3ujgyq00h5op.1fe6gf6bpf7x9$.dlg@40tude.net

On Thu, 21 Feb 2008 06:20:02 -0800 (PST), Mario Pavelic wrote:
>> Mislim da tu treba razlikovati nekoliko "agregatnih stanja" anahate.
>> Postoji čisto stanje, odnosno element zraka, i to je ono što se obično
>> opisuje sa "ljubav je Bog", "bezuvjetna ljubav" i slično, a što je po
>> razini suptilnosti u nekakvom apsolutnom smislu vrh niža četiri elementa,
>> dakle najviši sloj prljave astralne baruštine iz koje se treba maknuti što
>> je moguće brže.
> 
> Ovo stanje mi je poznato, ali mi je isto tako poznat osjecaj kad s tim
> stanjem (ili iz njega, svejedno) pokusas na bilo koji nacin afirmirati
> nesto ispod njega - onu "nizu" anahatu ili astral ili neciji "nizi
> ego". Hocu reci da mi je jako tesko vjerovati da itko u anahaticnom
> stanju moze popusiti grijeh, manu ili bilo koju niskost. Ja sam u
> takvim stanjima imao opake reflekse na povracanje (i to doslovno) na
> ikakvu pojavu niskosti. Meni se cini da kod vecine ljudi ipak
> prevladava astral sa primjesama te "bezuvjetne" anahate, i da ih se
> muva zbog astrala, ne zbog anahate. Anahata u svemu tome sluzi kao
> pogonsko gorivo, ali glavni problem je astral, bar po onom sto sam ja
> pokopcao.

Tu imamo paradoks otrovane limunade. Ti veliš da je problem u otrovu kojeg
u čitavoj stvari ima samo zanemarivi dio, a bez njega bi limunada bila
odlična stvar. Ja velim da je problem u limunadi. Da smjesu ne čini 99%
limunade i samo 1% otrova, nitko ne bi bio toliko lud da popije otrov. Bi
li ribe grizle golu udicu, bez crva?
Problem sa najgorim iluzijama je upravo u tome što su "zaslađene"
konceptima anahate koji su pomiješani sa sranjima. Problem s anahatom kao
razinom je taj što ona ne daje uvid, ne daje dubinu perspektive koja nosi
sposobnost diskriminacije. Anahata je stanje kad ti je fino, a možeš biti
koliko hoćeš u zabludi, i dalje ti je fino. Tek kad se po sili nekih
zakonitosti dovoljno gadno upropastiš počneš opažati da postoji problem.
Iluzija ti na anahati nije problem sve dok ne dođu gorki plodovi na
naplatu.
Dakle temeljni problem anahate je što je iluzorna, to je niža razina i ne
spada u Božanske aspekte i odore, nego u niže tvari, koje se prema Bogu
odnose otprilike kao blato na cipeli prema čovjeku. E sad, to što su ljudi
u apsolutnom smislu tako nisko da im anahata izgleda kao visoko i čisto
stanje, to samo pokazuje njihovu stvarnu poziciju, ali ne govori ništa
posebno dobro o anahati. I da, anahata je korisna kao prijelazna faza,
treba sve niže od nje sublimirati u anahatu ali tu ne treba stati nego
praktički odmah nastaviti sublimaciju prema grlu, jer je anahata iznimno
sklizak teren zbog lakoće utitravanja s globalnim astralom koji ju ima u
iskustvu i kojemu ona čini jednu od komponenti. Globalni astral, naime, kao
i svi organizirani sustavi, aktivno nastoji na svojem održanju i rastu, i
reagira svojevrsnom imunom reakcijom na bića koja razviju previše čista
stanja. Zbog toga netko na anahati ima razmjerno kratko vrijeme da se digne
na vađru, gdje mu globalni astral više ne može ništa, ali ako zaglavi na
anahati, garantirano će ga sjebati prije ili kasnije, na nekakav koncept
dužnosti, krivnje, religije, uvijek se nađe nešto..

>> Nakon toga se
>> počne sublimirati u grlo, i tu se većina usere od straha jer se počne
>> dešavati sve suprotno anahati i mehanizmima koji su im poznati. Tu više
>> nema ljubavi, nema drugih, nema zajednice, nema bliskosti, nema topline,
>> samo hladna svjetlost-svijest-moć i osobna stvarnost, na početku kao lagana
>> svjetlost, a kasnije ti skroz transformira tijelo, um i energetski sustav.
> 
> Ovaj dio "nema drugih, nema zajednice, nema bliskosti...", jel se to
> desava kao "nuspojava" tvog tada prirodnog stanja?

Teško mi je to opisati jer mi na raspolaganju stoje samo potpuno
neadekvatni jezički i misaoni koncepti. Ljudski jezik naprosto nije
projektiran za vađru. Vađra je stanje koje je potpuno nesvedivo na astralne
koncepte, radikalno je novo i praktički nitko ga nema u iskustvu. Zbog toga
je nemoguće povlačenje paralela s postojećim iskustvima, a budući da je to
temelj govorne komunikacije, tu nastaje problem.

-- 
http://www.danijel.org/