On Fri, 25 Jun 2004 13:52:58 +0200, "Branimir Maksimovic"
 wrote:
>> > U hriscanstvu nema bivanja posle smrti. Dusa ne moze da zivi bez tela,
>> > inace vaskrsenje ne bi imalo nikakvog smisla.
>> > Imas dva izbora. Ili verujes u reinkarnaciju gde smrt nije trajno
>> > stanje vec samo trenutak posle koga se ponovo radjas
>> > ili verujes u vaskrsenje gde je smrt stanje "hibernacije"
>> > duse koja prebiva ili u raju ili u adu, do samog vaskrsenja, i dobijanja
>> >  novog "tela" kako kaze apostol Pavle.
>>
>> Pa u oba slucaja se ponovo radjas na ovom svetu, zar ne?
>
>Obrati paznju na rec radjati. Vaskrsenje nije radjanje
>vec ozivljavanje.

Takva teologija je naprosto posljedica duhovne primitivnosti, odnosno
nesposobnosti shvacanja oblika egzistencije koji bi bio bolji od
fizickog. Zbog takve teoloske primitivnosti su rani krscani zamisljali
buduci zivot kao fizicko uskrsnuce, ali i tu su Isus i Pavao
napominjali kako "umire tijelo materijalno, a uskrsava tijelo
duhovno", odnosno da uskrsnuce nema veze s ozivljavanjem fizickog
tijela. Isto tako, i sam Isus je onom osudjeniku rekao da ce jos danas
biti s njim u raju, sto razni materijalisti koji se predstavljaju kao
krscani pokusavaju relativizirati izjavama na temu da je Bogu tisucu
godina kao jedan dan, ali na takav nacin se moze sve relativizirati,
pocevsi od same Biblije. Ocito je dakle da krscanstvo, za razliku od
prijasnjih teologija, koje su zagrobni zivot dozivljavale kao
inferiornu egzistenciju u svijetu sjena, dozivljava isti kao
superiornu egzistenciju u duhovnom svijetu, koja zapocinje odmah nakon
fizicke smrti. Isto je tako ocigledno da se mnogi krscani nisu bili u
stanju osloboditi primitivnih shvacanja zagrobnog zivota, pa se tu
mogu naci svakojake besmislice.

--
http://www.danijel.org/