On Tue, 21 Oct 2003 19:06:24 +0200, Darko Majdić
 wrote:
>>>Sakrament ženidbe zapravo zaručnici djele jedan drugome. 
>>
>>Ako ga udijele jedni drugome, nije li razumno pretpostaviti da, u
>>trenutku kad barem jedan od njih vise ne stoji iza takve odluke, ona
>>prestaje biti valjanom?
>
>Zašto? Ta dijele muž i žena jedan s drugim i druge stvari koje su
>neopozive. Npr. djecu. U trenutku sklapanja kršćanske ženidbe oni
>zapravo jedan drugom podjeljuju sav svoj život do smrti. 

Je, biraju zivot s osobom kakvu vide pred sobom, a sto ako se ta osoba
radikalno promijeni za par godina, ili se ispostavi da je ono prije
zapravo bila laz? Sto onda? Treba li u tom slucaju po dobrom
ustaljenom katolickom obicaju trpjeti zlo, jer je, jel'te, trpljenje
dobro za dusu?

>To je velika
>odluka i treba je biti svjestan. Ako netko na to nije spreman neka se
>ženi negdje drugdje a ne u Crkvi.

S obzirom na sve vidjeno, mislim da bi svakome bilo dobro da crkvu
naprosto izbjegava u svakom svojstvu, pa i onom posredovanja pri
sklapanju braka.

>>>Svećenik mora
>>>biti prisutan, ali ne kao djelitelj sakramenta, nego samo kao nužni
>>>dio forme sakramenta. Odgovornost za brak je na mužu i ženi, a ne na
>>>onom tko je u ime Crkve vodio liturgiju ženidbe.
>>
>>U tom slucaju, zasto je problem shvatiti da se crkva nema sto petljati
>>i cendrati kad se oni odluce rastati.
>
>Ja zaista ne vidim kako se Crkva petlja. Zapravo nerazumni ljudi
>pokušavaju upetljati Crkvu u svoj razvod, a ona to odbija. 

Mislim da nerazumni ljudi petljaju crkvu u svoj zivot opcenito.

--
http://www.danijel.org/