X-Ftn-To: Vjera Lopina
Vjera Lopina wrote:
>> Zar samo zato da se skrene
>> paznja sa toga sto Danijel zbilja zagovara, a to je tamanjenje svih fetusa za
>> koje se sumnja (medicinskom dijagnozom utvrdi) da su "defektni" i da ce se
>> takvi i roditi, pa je sva sansa da nece biti sposobni za zivot.
>
>Ti zelis skrenuti paznju s toga da Danijel zagovara abortus _samo_
>takvih fetusa, a da mu se u svim ostalim slucajevima abortus gadi.
:) Da Ti ispricam jednu pricu.
Ljetos, pocetkom devetog mjeseca, saznali smo da je Romana trudna. To
me je prilicno iznenadilo jer nisam osjetio prisutnost, ocekivao sam
standardne znakove koje osjetim kad je neka zena trudna, pojacanu
prisutnost na mentalu, kontekst djeteta, pojacani zenin kontekst
anahate... ovdje nije bilo nicega takvog. Sam Bog zna da nisam u
posebno dobrom stanju zadnjih par godina, ali takvo nesto tesko da bih
propustio, tako da sam se zabrinuo, i zadubio sam se u meditaciju,
onoliko koliko u ovakvom stanju, kad sam tek sjena sjecanja na sebe,
mogu doseci. Nije se tu radilo o andjelu mentalnog plana, kakvi su
obicno ljudska bica prije utjelovljenja, i kakve se moze osjetiti u
trudnoci, dok poprimaju fizicko tijelo. Kad sam Je konacno, na par
trenutaka uspio osjetiti, shock je bio takav da sam morao paziti da
zaustavim suze... Majko, Sri Param-Isvari, Mahadevi. Mataji,
Ki-jaya... predanost Bogu, transcendentalna svijetu, zenski arhetip
atmickog plana, Boginja Shakti, Bijela, bez odora, ogrnuta svojom
unutarnjom naravi, bez posrednickih razina, inkarnirala se kao nase
dijete, usnula za svijet, usnula i u svojem svijetu, kojeg se
intenzivno trudim ne sjetiti da Romana ujutro ne bi nasla moje
napusteno tijelo za laptopom.
Pa, lako je biti general poslije bitke, pa sam i ja sada mogao vidjeti
znakove koji su na to ukazivali - Romana je zadnjih nekoliko tjedana
bila prakticki stalno u stanju meditacije i visoke snage,
utjelovljavala je Atribut, stalno citala Gitu i Yoga Sutru i kretala
se izmedju meditacije i samadhija. Nisu to znakovi koje bi pokazivala
zena koja nosi obicno dijete, takvo nesto se desava kad na fizicki
plan pomisli snaga koja za sobom ostavlja tragove koji traju yugama.
Sto sam ja osjecao? Ljudsku, ocinsku poziciju s jedne strane; zelim Ti
stvoriti sve uvjete da na fizickom planu ne osjetis preveliku bol,
Voljena, zelim u ovom svijetu sjena malom svjetloscu podsjetiti Te na
ono sto si ostavila, da Ti ne bude pretesko. Zelim Ti olaksati teret,
zelim Ti biti pomoc, Najdraza, radujem Ti se i placem zbog Tebe.
Ja i Romana smo otisli na Hvar, van iz zagrebacke ludnice, odmoriti se
i dovesti u red, pokusati drzati sto je vise moguce. Drugi mjesec
trudnoce.
Romanino dozivljavanje se promijenilo, obojeno je tugom. Fizicki plan
je dolina suza, ogranicenje duse je ogromno; to se Ona budi, postaje
svjesna nizih razina kreacije. Osjetila je ogranicenja, a ogranicenja
nisu njena narav. Rekao bih joj da ce biti dobro, rekao bih joj da ce
sve biti u redu, ali mogu samo plakati zajedno s Njom, mogu jedino
shvatiti, nitko bolje od mene ne razumije koje je ovo sranje. Njena
zelja za slobodom se probudila kako se priblizavala nizim planovima, i
spalila je inkarnacijsku liniju, negirala je fizicki plan. Poceo je
spontani pobacaj; krvarenje, grcevi. Pokusao sam na neki nacin
zaustaviti stvar, za slucaj da je problem na fizickom planu, ali nisam
htio ometati Njezinu volju; mogao sam jedino smiriti Romanu koja je
bila na rubu panike od mogucnosti da je ona napravila nesto krivo.
Osjetio sam Njezin kontekst; kako je zametak tijela umirao, kroz
nekoliko desetaka minuta se osjecala zbunjenost karakteristicna za
pobacaj, dezorijentacija zbog gubitka sidra, ali kad je tijelo otislo,
Ona se probudila, i u punoj snazi usla u moj kontekst, slobodna, u
punom sjaju... ne vise uspavana, sanjajuci napola sebe, napola buduci
zivot. Ne, necu pricati o cemu smo razgovarali, to ostaje u zemljama
koje nisu za smrtnike.
S jedne strane, olaksanje, a s druge strane si nisam usudjivao niti
priznati sto se stvarno desilo, trebalo mi je dugo vremena da pomirim
ljudsku ljubav prema djetetu i Svoje prepoznavanje Njene stvarnosti;
zavaravao sam se dok se nismo vratili u Zagreb, dok Romana nije otisla
na ultrazvuk i potvrdila da je imala spontani pobacaj. Kad mi je
javila mobitelom, trebalo mi je deset minuta da apsorbiram udar i ne
odem totalno u kurac; u krajnjoj liniji, morao sam drzati fokus na
visoj perspektivi i uhvatiti i Romanu u viziju vise stvarnosti. Mislim
da nitko nije primjetio gotovo nista od toga, uspio sam odrzati
savrsenu fasadu. Ona vise nije bila kraj mene, Ona zna da za ono sto
ja moram napraviti u ovom paklu nije konstruktivno biti u Bozanskoj
viziji, ne smijem biti tamo, jer ako se malo jace prisjetim, otici cu
istim putem kao i Ona. Poklonila se, zalila me daskom svjezine s obale
besmrtnog mira, u smrtnoj zemlji, i jest u Svojoj unutarnjoj naravi.
Vidimo se, ali ne odmah. Jednom, ne sada. Namaskar, ki-jai.
Vjera, daj si sad malo razmisli kako iz moje stvarne pozicije, od koje
sam ovdje prenio mali, neznatni nagovjestaj, izgleda ovo sto citam na
newsima. Moja mrznja prema tome je tocni odsjaj moje ljubavi prema
Bogu. To sam dosta puta napisao, ali sama ta recenica bez "stofa"
zvuci suho, vecini neshvatljivo, oni ne mogu shvatiti kako ljubav moze
radjati mrznju. Ali, kad s jedne strane osjetis cistocu s one strane
poimanja, istinu s one strane pojavnog svijeta, ljepotu s one strane
razuma, pogled na neke stvari radja takvu odvratnost, da ta odvratnost
poprima oblik celicnog, okrutnog zida sirove umne snage kojim nastupam
na newsima.
Bojim se da sam predozirao s tim stvarima, previse sam gledao niske i
zle neljude koji klevecu sve sto je dobro i sto bi ljude moglo odvesti
Bogu, iz najnizih mogucih pobuda. Svaki put kad procitam newse,
osjecam se kao da sam plivao u septickoj jami; ovdje su lazljivci i
zlikovci toliko oholi, toliko su suprotni istini, da uopce nemam
prilike napisati nesto sto bi odrazavalo Bozansko; mogu jedino
napadati i opovrgavati odvratne tlapnje demona iz pakla.
Fakat sam predozirao, otrovao sam se tim smecem. Jucer me je boljela
glava cijeli dan, u 4 ujutro sam morao popiti aspirin da mogu ostati
pri sebi. Doslovno sam otrovan zlom, kao da su me grizle zmije
otrovnice. Ali s one strane svega toga, s one strane mraka koji vlada
na ovom svijetu, postoji svjetlost koja sve nadilazi. Ta svjetlost je
ono sto ja mislim tamo gdje Me zlo ne moze pratiti, i ta misao je
pobjeda, krajnji poraz zla, jer zlo nema krila, ono moze jedino puzati
po zemlji, medju niskim stvarima, izjedajuci samo sebe, zeleci
unistenje svemu svijetlom i dobrom. Ali ga ne moze dosegnuti, i
raspada se u kaljuzi kojoj je odlucilo pripasti. Visoko iznad oblaka
koji se dizu nad mocvarom, sja sunce cija je narav sloboda. Bog je
pobjeda, a oni koji Ga odaberu su pobjednici, onkraj vremena i misli.
--
Homepage: http://www.danijel.org
Books: http://www.ouroboros.hr
|